Da li "šišati" mrkvu ili ne? Ako da, kada?

Prikraćivanje zelene mase ili "šišanje" mrkve ima svoje poklonike, ali i protivnike. Često možemo vidjeti da u toku vegetacije amateri prikrate listove skoro do samog korijena.

Zašto je lišće potrebno?

Zelena masa je ključ ishrane, a akumulacija hranjivih materija započinje kada je formirano 70 posto nadzemne mase. Proces završava kada donji listovi počinju da žute i to je trenutak tehnološke zrelosti. Tada je najveći sadržaj šećera i beta karotena, a takva je mrkva sočna, ukusna, bolje i duže se čuva.

Prerano skraćivanje znači i slabu akumulaciju hranjivih materija, odgađa se zadebljanje. Korijen tada troši hraniva kako bi formirao i ishranio nove, mlade listove. Nastaju rane kroz koje ulaze patogeni i dolazi do infekcija, miris iz oštećenih biljaka privlači insekte kao što je mrkvina muha.

U zelenim listovima odvija se proces fotosinteze u kojem nastaju potrebne materije. Kada ih uklonimo toga nema i mrkva će da ostane sitna, suha i lošeg okusa.

Odgovor je u pitanju: Kada to radimo?

Veoma je bitno da nadzemnu masu ne uklanjamo u toku vegetacije. Pustite prirodu da radi za vas. Biljke se siju na određen međurazmak, a u redu se prorjeđuju. Suviše gust sklop ne daje prostora za razvoj.

Prvi način je da prikraćivanje obavimo prije samog vađenja iz zemlje. To se često praktikuje kod industrijskog uzgajanja.

Drugi način je kada izvađen korijen što prije očistimo od zemlje i malo prosušimo na otvorenom. Sada se obavlja prikraćivanje ili "šišanje", lišće uklanjamo jer crpi hraniva zbog čega dolazi do intenzivnog isparavanja vode u korijenu. Što duže ostavimo nadzemnu masu na mrkvi ona gubi na kvalitetu, napadaju je patogeni i razvija se trulež. Koristite oštar nož. Uklonite i tanki, končasti dio korijena.