Bijela trulež bijelog luka

Bijela trulež bijelog luka (koju uzrokuje Sclerotium cepivorum) razvija se tokom čitave vegetacije. Međutim, može se pojaviti i u skladištu. Štete mogu biti velike.

Infekcija tokom vegetacije bijelog luka

Ukoliko se bijela trulež javi poslije sadnje i nicanja, dolazi do potpunog propadanja biljaka. One venu i suše se. Korijen i donji dio mladih lukovica truli, a mogu biti prekriveni gustom micelijom patogena. Uočavaju se sitna crna, okruglasta tjelešca, koja predstavljaju sklerocije parazita (stvrdnute micelije).

"Zaražene biljke zaostaju u rastu, donje lišće žuti od vrha prema osnovi, nekrotira i propada", objašnjava na Zoran Panajotović, dipl. inž zaštite bilja.

Infekcija prilikom čuvanja bijelog luka

Tokom čuvanja glavica bijelog luka ne mogu se uočiti vidljivi simptomi bolesti. Tek ukoliko ih pritisnemo, možemo osjetiti da su čenovi meki. Kad se skinu ovojni listići, jasno se uočava bjeličasta prevlaka sa sklerocijama. Oboljele lukovice se ne raspadaju, nego vremenom očvrsnu i mumificiraju se.

Biljke su zaražne preko korijena

Gljiva se u vidu sklerocija održava u zemljištu i biljnim ostacima najmanje četiri do pet godina. One se aktiviraju samo u prisustvu korijenovog sistema luka, koji svojim izlučevinama stimulira njihovo klijanje.

"Infekciona micelija prodire u biljku direktno preko korijena, najčešće zaražavajući mlade biljke. Zaraženi korijen truli i propada. U zaraženom biljnom tkivu formiraju se sklerocije, koje služe za konzervaciju parazita", kaže Panajotović.

Zaštita od bijele truleži

U borbi protiv ove bolesti, najvažnija je prevencija. To se prije svega odnosi na plodored, u trajanju od pet do osam godina, kao i na sakupljanje i uništavanje biljnih ostataka

"Za sadnju luka koristiti isključivo zdrave čenove, dezinficirane zaprašivanjem preparatima na bazi tirama", savjetuje Zoran Panajotović.

Foto: PIS Vojvodina