Zelena laž: Manipulacija potrošača koja se krije iza naljepnice s oznakom BIO

Govore mi da mogu spasiti svijet. Orangutane, dupine, oceane, kišne šume pa čak i čovječanstvo, a sve što trebam učiniti je kupiti održive proizvode. Ali to je laž.

Citat je to redatelja Wernera Bootea, svojevrsna misao vodilja njegovog filma "Zelena laž" (u originalu "Die grüne Lüge"), kojega je snimio s novinarkom Kathrin Hartmann, a koji se bavi greenwashingom - lažnim predstavljanjem proizvoda kao ekološki prihvatljivih, dok se zapravo radi o manipulaciji potrošača kroz tvrdnje o održivosti.

Lažne zelene strategije

Usmjereni na istraživanje kako globalne korporacije koriste marketing i zelene strategije da se predstave kao odgovorne, autori prikazuju kako u stvarnosti njihove prakse ostaju štetne za okoliš.

Film se bavi analizom kako proizvodi koji se reklamiraju kao prihvatljivi, poput održivo uzgojenih proizvoda, bioenergenata, ili recikliranih materijala, često dolaze iz industrija koje imaju ozbiljan negativan utjecaj na okoliš, a pritom ostvaruju profit na račun neinformiranih potrošača.

Jedan od najupečatljivijih segmenata u filmu odnosi se na promociju biogoriva, gdje se pokazuje kako ih se reklamira kao ekološki prihvatljiva, dok zapravo mogu uzrokovati ogromnu štetu okolišu, uključujući uništavanje šuma i krčenje zemljišta u tropskim područjima.

Regenerativna poljoprivreda rješenje je za klimatske promjene?

Prateći trag "korporativnih zelenih laži“, autori nas vode do mjesta najkatastrofalnijih tragedija, uključujući ogroman utjecaj naftnog zagađenja koje je BP (British Petrol) prouzročio na Grand Isle uslijed curenja nafte s platforme Deepwater Horizon, razmjere požara u prašumama koje su izazvale korporacije palminog ulja u Indoneziji, te razorne posljedice uzgoja stoke na domorodačke narode u Brazilu.

Werner Boote je austrijski filmski redatelj i dokumentarist poznat po svojim istraživačkim filmovima u kojima se bavi temama okoliša, potrošnje i korporativnih politika. Njegov najpoznatiji film, "Plastic Planet"(2009), bavio se problematikom globalne zagađenosti plastikom i njenim posljedicama na okoliš i ljudsko zdravlje.

Osim razgovora sa znanstvenicima, filozofa Noama Chomskog ili aktiviste Raja Patela, koji raskrinkavanju greenwashing, u filmu autori intervjuiraju i korporacije koje se bave proizvodnjom ekoloških proizvoda te donose uvide u njihove stvarne prakse i motive.

Postojeće tržišne prakse

Mnogi su kritičari pohvalili način na koji film izaziva kritičko razmišljanje o svakodnevnim potrošačkim navikama, usmjeravajući publiku na stvarne ekološke i socijalne posljedice njihove potrošnje. Kroz konkretne primjere, uspijeva osnažiti svijest o važnosti pažljivog razmatranja ne samo onoga što kupujemo, već i o skrivenim istinama koje se nalaze iza sličnih ekoloških oznaka.

Negativne kritike odnosile su se na pesimističan ton filma, kao i da ne nudi konkretna alternativna rješenja, ne naglašavajući dovoljno pozitivan utjecaj koji zelene inicijative mogu imati, već uglavnom pokazuje tamnu stranu potrošnje.

Za razliku od brojnih filmova koji se oslanjaju na ideju da ponašanje potrošača može poboljšati svijet, "Zelena laž" ističe nužnost usvajanja novih zakonodavnih rješenja.