Visočanka spasila ćeteniju od zaborava

Zime su posebno drage pedesettrogodišnjoj Azemini Ahmedbegović. Ne zato što je ona velika ljubiteljka snijega ili hladnoće, već zato što su se, dok je odrastala u Visokom, u centralnoj Bosni, održavali važni društveni događaji. Bile su to posebne prilike kada su se prijatelji i porodica okupljali i jeli ćeteniju, tradicionalni desert od šećera, brašna i limuna.

Za ovaj kolač ne ide puno komplikovanih sastojaka, ali zato njena izrada ide malo teže. Treba više ruku da se provuče šećerno tjesto kroz prženo brašno, pretvarajući ga u pastu. Uigran timski rad je najbitniji, a jedan pogrešan potez i tijesto može lako da pukne.

Oživila je tradiciju

Zato su na tradicionalnim sjedeljkama (sijelima), svi gosti učestvovali u njenom pravljenju. Jedni bi vukli smjesu, drugi navijali, treći pjevali, a četvrti samo posmatrali i kasnije jeli. No, svi bi se veoma zabavili.

"Tako smo lakše podnosili zime", sjeća se Azemina.

Od tada je prošlo mnogo zima, a Azemina sada živi u Gračanici u sjeveroistočnoj Bosni, gdje je zasnovala svoju porodicu. U međuvremenu, sijela i grupne ćetenije zamijenili su televizija i internet u većini domaćinstava u BiH. Ljudi koji i dalje praktikuju ovu tradiciju, poput njezine sestre, žive daleko, a novi prijatelji i kolege u Gračanici ne znaju mnogo o tome jer to nije uobičajena praksa u ovom dijelu zemlje. Ahmedbegovićeva je odlučila da ih nauči kako da je prave.

Kafa, pjesma i ćetenija

Prvo im je objasnila da se brašno prži dok ne postane smeđe. Zatim se šećer i sok od limuna zagrijavaju zajedno, a kada se karameliziraju, oblikuju se u prsten nauljenih ruku. Trebalo bi da bude dovoljno limuna da bi tjesto bilo dovoljno konzistentno, ali ne toliko da se razbije. Dok je šećerna pasta još elastična, stavlja se na prženo brašno i oblikuje u sve tanji krug koji se više puta povlači sve dok ne postane fini konac. Obično to radi troje do šestoro ljudi, uglavnom žena koje sjede oko okruglog, niskog stola.

Proces može trajati satima tako da žene koje se umore, često zamijeni drugi par ruku. U međuvremenu, gosti piju domaću kafu i pjevaju tradicionalne bosanske pjesme. Nakon što se ohladi, ćetenija koja ima ukus šećerne vune, siječe se na sitne komadiće i poslužuje na malim tanjirima.

Zabavni ritual već je ušao u srca njenih novih prijatelja, što ju je podstaklo da organizuje javna pripremanja ovog deserta, u okviru ženskog udruženja koje vodi u Gračanici, prenosi BBC.

"Iz svojih domova smo ćeteniju izveli na ulice", rekla je vidno srećna što je tradiciju održala živom.