Veliki rizik od prehrambene krize na području Mediterana?

Hoće li prehrambena kriza pogoditi zemlje Mediterana? Direktor Međunarodnog centra za visoke mediteranske poljoprivredne studije Ciheam iz Saragose, Raúl Compés, ističe rizike za hranu u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku ako se ne aktivira sporazum o pomorskom izlasku žitarica iz Ukrajine, izvještava EFE:Agro.

Izostanak produžavanja crnomorskog sporazuma, koji je omogućavao pomorski izvoz žitarica iz Ukrajine, povećava rizik od prehrambene krize u zemljama sjeverne Afrike i Bliskog istoka.

Zabrinjavajuća ovisnost o uvozu 

Prema analizi Compésa, ovaj sporazum je bio diplomatski uspjeh u kome su posredovali Turska i Ujedinjene nacije. Uspostavljanjem koridora došlo olakšanja, jer je 32 miliona tona žitarica otpremljeno iz ukrajinskih luka što je dovelo do pada cijena.

Situacija je sada zabrinjavajuća posebno za područje Mediterana, zemlje sjeverne Afrike i Bliskom Istoku. Većina država je zavisna od uvoza žitarica. Među njima se posebno ističu Egipat, koji je vodeći svjetski uvoznik pšenice sa više od 100 miliona stanovnika, i Alžir, koji je vodeći afrički uvoznik prehrambenih proizvoda.

U ovim državama povećanje cijena poljoprivrednih proizvoda i trgovinskih tokova ima destabilizirajuće posljedice. 

Slab prehrambeni sistem

Compés je ukazao da su nacionalne vlasti svjesne rizika i pokušavaju olakšati pristup žitaricama stanovništvu mjerama poput subvencioniranja uvoza. Sukob u Ukrajini je pokazao krhkost prehrambenog sistema, poteškoće u snabdijevanju i sve probleme koji će obilježiti poljoprivredno-prehrambene politike.

Ukazao da ove države moraju razmišljati o rješenjima u kratkom, srednjem i dugoročnom periodu, svoje logističke i distributivne lance učiniti efikasnijim kako bi poboljšale kapacitete za ishranu stanovništva i smanjile svoju eksternu ovisnost.

Maroko je proveo mnogo godina razvijajući svoj poljoprivredno-prehrambeni sektor uz državnu politiku koja teži smanjenju ruralnog siromaštva i povećanju proizvodnih kapaciteta. To je stvorilo strah među španskim poljoprivrednicima od konkurencije, posebno u proizvodnji voća i povrća. Potpisivanje trgovinskih sporazuma između Evropske unije i Rabata stvorilo je konkurencije u nekim proizvodima, ali načini proizvodnje nisu isti.