Svakodnevno bacimo oko milijardu obroka jestive hrane

Za Badnjak fiš. Zatim pohovani šaran ili u pećnici s rižom i vrhnjem. Ili smuđ. Krompir salata. A onda sutradan pečena kobasica. Juha, bistra. Kuhano i sos od paradajza. Pečenka, jer jedan od članova familija ne jede patku. Koju nekad zamjeni guska. Ili je obrnuto? Krompir. Restani ili pečeni. Uvijek kesteni. Francuska salata. Hren, naribani, kako bi pročistio sinuse. Sos od višanja. Ili narandže. Sarma. Hladetina. Kupus salata. Paprike punjene sirom. I sigurno sam nešto zaboravio.

A onda Medenjaci. Paprenjaci. Oblatne. Bijela pita. Žarbo šnite. Djedov brk. Salama. Trokuti s lješnjacima. A(n)rabela. Rolade. London štangice. Ruske kape. Mađarica. Šape. Breskve. Linzeri. Medena pita. Nije ovo nastavak Balaševićeve "Al' se nekad dobro jelo". Ovo je blagdanski jelovnik moje porodice.

A ima nas petero, nekih godina šest.

Hrana nakon blagdana

Svake se godine baci oko 25-30% proizvedene hrane, što iznosi približno 1,6 milijardi tona. Prema UN-u, to odgovara milijardi obroka dnevno, dovoljno da svakom od ljudi koji gladuju osiguramo 1,3 obroka.

Dok sam tražio podatke o tome koliko se hrane baci nakon blagdana, našao sam, između ostalog na brojne informacije zbog kojih sam pomislio: Dobro je što Božić dolazi samo jednom godišnje. Brojna istraživanja pokazuju da svatko od nas generira u prosjeku dodatnih 650 kg emisija CO₂ i 30% otpada tokom blagdana.

Od njive do deponije: U BiH se svaki dan baci 500 tona hrane

Velik dio toga rezultat je kupovine previše hrane. Svake godine bacamo oko 88 miliona tona hrane vrijedne 132 milijarde eura.

Film rediteljskog dua Anne Chai i Nari Kye iz 2017. godine, "Wasted! The Story of Food Waste", istražuje globalni problem bacanja hrane. Pokojni Anthony Bourdain, poznati chef, putopisac i televizijski voditelj, pojavljuje se kao centralna figura i vodič kroz priču, dijeleći svoja iskustva i stavove o hrani, kulturi prehrane i održivosti.

Pokušavaju oni približiti svima nama s ove strane ekrana ozbiljnost problema rasipanja hrane, ali i mogućnosti promjena u potrošačkim navikama i prehrambenoj industriji. Kroz susrete s kuharima, proizvođačima, aktivistima i naučnicima, Bourdain prikazuje kako različiti dijelovi lanca hrane mogu doprinijeti rješenju jednog od najvećih, a ujedno i najlakše rješivih problema savremenog svijeta.

Vodi nas on na proputovanje od luksuznih restorana do polja, tržnica, industrijskih pogona i narodnih kuhinja, a zatim se radnja dalje razvija kroz priča o tome gdje i zašto nastaje otpad. Prikazujezu nam kako se hrana baca već na poljima zbog estetskih standarda. Povrće koje je "krivog“ oblika ili veličine nikada ne stigne do trgovina. Film jasno pokazuje da bacanje hrane nije posljedica gladi ili siromaštva, već ekonomskih pravila i navika potrošača.

Božićno drvce: Od branja češera u Gruziji, preko plantaža u Danskoj do kontejnera za otpad

A tu je i dio posvećen je chefovima koji pokušavaju promijeniti način razmišljanja o otpadu. Poznati kuhari poput Dana Barbera, Massima Botture i drugih predstavljeni su kroz konkretne primjere kuhanja od ostataka, "nepoželjnih" dijelova namirnica i hrane koja bi inače završila u smeću.

Prehrambeni lanac

Autorice ne nude jedno veliko rješenje, već niz malih, izvedivih koraka - od kuhinje i restorana do politike i industrije. Prikazuju cijeli prehrambeni lanac, od inicijativa koje višak hrane iz restorana i trgovina distribuiraju onima kojima je potreban, do apsurda sistema u kojem je bacanje hrane često lakše nego njena redistribucija.

Bačena hrana u njihovoj viziji postaje tako simbol izgubljene energije, vode, rada i novca. Ili kako bi jedan od aktera ponudio optimistično rješenje riječima "Nije ovo tako teško, ljudi, možemo to učiniti, samo ako pokušamo!"