Šta su ovaj put svjetske vođe pripremile za poljoprivredu?

Još uvijek se nije stišala bura nakon posljednjeg skupa Ujedinjenih nacija posvećenog klimatskim promjenama, koji se održavao od kraja novembra pa skoro do sredine decembra u Dubaiju, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Neki su očekivali više, posebno ako govorimo o potrošnji fosilnih goriva, neki manje, a većina "običnog" stanovništva na svijetu, njih najmanje 90% vjerovatno nije očekivala ništa (op.a.).  

COP (Conference of the Parties) je godišnji globalni samit na kojem se okupljaju zemlje potpisnice Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC) kako bi pregovarale i dogovarale međunarodne mjere za borbu protiv klimatskih promjena. Ove godine je okupio oko 85.000 delegata iz 198 zemalja, među kojima i iz BiH.

Poljoprivrednici uvijek tema

Poljoprivrednici su već naučili da će i oni svakako biti predmet komentara, pa da vidimo šta je to ekipa iz Dubaija zaključila u vezi poljoprivrede. Preskočit ćemo dio oko njihove posvećenosti, opredijeljenosti i sličnih preambula, pa krećemo od konkretnih zaključaka i prijedloga kako ispuniti te ciljeve.

Učesnici skupa su se usaglasili da se poljoprivreda i prehrambeni sistemi moraju hitno prilagoditi i izmijeniti kako bi odgovorili na značaj klimatskih promjena. A to podrazumijeva sljedeće:

1. Povećavanje razmjera aktivnosti prilagođavanja i otpornosti kako bi se smanjila ranjivost svih poljoprivrednika, ribara i drugih proizvođača hrane na uticaje klimatskih promjena, uključujući finansijsku i tehničku podršku za rješenja, izgradnju kapaciteta, infrastrukturu i inovacije, uključujući sisteme ranog upozoravanja, koji promovišu održivu bezbjednost hrane, proizvodnju i ishranu, uz očuvanje, zaštitu i obnovu prirode.
2. Promovisanje bezbjednosti hrane i ishrane povećanjem napora kako bi se podržale ugrožene grupe kroz pristupe kao što su sistemi socijalne zaštite i sigurnosne mreže, ishrana u školama i programi javnih nabavki, ciljano istraživanje i inovacije, i fokusiranje na specifične potrebe žena, djece i mladih, autohtonih naroda, malih zemljoradnika, porodičnih gazdinstava, lokalne zajednice i osoba sa invaliditetom, između ostalih; 
3. Podrška radnicima u poljoprivredi i prehrambenim sistemima, uključujući žene i omladinu, čiji su uslovi za privređivanje i život ugroženi klimatskim promjenama, da održe inkluzivni, dostojanstveni rad, kroz pristupe prilagođene kontekstu koji bi mogli da uključuju povećanje, prilagođavanje i diverzifikaciju prihoda;
4. Jačanje integrisanog upravljanja vodom u poljoprivredi i proizvodnji hrane na svim nivoima kako bi se obezbijedila održivost i smanjili negativni uticaji na zajednice koje zavise od ovih međusobno povezanih oblasti;
5. Maksimizirati koristi za klimu i životnu sredinu, uz zadržavanje i smanjenje štetnih uticaja, povezanih sa poljoprivredom i proizvodnjom hrane očuvanjem, zaštitom i obnavljanjem zemljišta i prirodnih ekosistema, poboljšanjem zdravlja zemljišta i biodiverziteta, i prelaskom sa praksi veće emisije gasova staklene bašte na održiviji pristupi proizvodnji i potrošnji, uključujući smanjenje gubitka i rasipanja hrane i promovisanje održive "akvatične plave hrane";

Da bi postigli ove ciljeve svjetske vođe su izjavile i sljedeće: "Obavezujemo se da ćemo ubrzati integraciju poljoprivrede i prehrambenih sistema u naše klimatske akcije i, istovremeno, uključiti klimatske akcije u naše političke agende i akcije koje se odnose na poljoprivredu i proizvodnju hrane". A, na sljedeće načine:

• Sprovoditi sveobuhvatan, transparentan i uključiv angažman, prema potrebi u našim nacionalnim kontekstima, kako bismo integrisali poljoprivredu i prehrambene sisteme u nacionalne planove prilagođavanja, nacionalno određene doprinose, dugoročne strategije, nacionalne strategije i akcione planove za biodiverzitet, i druge povezane strategije pre sazivanja COP 30.
• Revidirati ili usmjeriti politike i javnu podršku u vezi sa poljoprivredom i prehrambenim sistemima kako bi se promovisali aktivnosti koje povećavaju prihode, smanjuju emisije gasova staklene bašte i unapređuju otpornost, proizvodnost, prihode, ishranu, efikasnost korišćenja vode i zdravlje ljudi, životinja i ekosistema uz smanjenje gubitaka hrane i otpada, te gubitka i degradacije ekosistema.
• Nastaviti sa povećanjem i poboljšati pristup svim oblicima finansiranja iz javnog, filantropskog i privatnog sektora - uključujući kroz kombinovane instrumente, javno-privatna partnerstva i druge usklađene napore, da se prilagode i promjene poljoprivredni i prehrambeni sistemi kako bi odgovorili na klimatske promjene.
• Ubrzati i proširiti naučni rad i inovacije zasnovane na dokazima - uključujući lokalna i izvorna (autohtona) znanja, koje povećavaju održivu produktivnost i proizvodnju u poljoprivredi i srodnim oblastima u nastajanju, promovišu otpornost ekosistema i poboljšavaju prihode, uključujući ruralne zajednice, male zemljoposjednike, porodična gazdinstva i druge proizvođače.
• Ojačati multilateralni trgovinski sistem zasnovan na pravilima, nediskriminatoran, otvoren, fer, inkluzivan, pravičan i transparentan sa Svjetskom trgovinskom organizacijom u njenom središtu.

Učesnici skupa su takođe poručili da u toku narednih sedam godina preostalih za postizanje ovih zajedničkih ciljeva, namjeravaju da ojačaju saradnju između resornih ministarstava, uključujući poljoprivredu, klimu, energiju, životnu sredinu, finansije i zdravlje i sa različitim zainteresovanim stranama kako bi postigli ciljeve utvrđene u ovoj Deklaraciji.

Čuli ste, sad radite

Interesantno, možda očekivano, ali mogu se i neke dobre stvari naći u ovome, možemo u konačnici zaključiti. Na prvom mjestu Zakon o javnim nabavkama, na koji u Bosni i Hercegovini ima veliki broj pritužbi, prije svega da često favorizuje uvozno u odnosu na domaće, da je cijena osnovni parametar, pa se na kraju nabavlja sve lošeg kvaliteta (posebno markice za obilježavanje krava).

Postoje modeli koji bi omogućili da se pruži bolja pažnja lokalnom domaćem proizvodu, tj. kratkim lancima snabdijevanja. To je praksa u EU i stoga to treba uključiti u neki novi Zakon o javnim nabavkama. Ovo je posebno značajno za očuvanje mikro, malih i srednjih proizvođača hrane, koji jesu karakteristični za Bosnu i Hercegovinu i uopšte region.

Ishrana u školama. Na ovaj način može se značajno unaprijediti kvalitet ishrane djece u školama, te takođe promovisati domaći i zdrav proizvod. Dobar primjer dolazi iz EU, a to je tzv. Školska shema. Ona podržava distribuciju mlijeka, voća i povrća djeci, od predškolskog uzrasta do srednje škole, širom EU. Primjenjuje se od 2017. godine, a Komisija je nedavno pokrenula uključivanje ove sheme kao dio strategije "Od farme do viljuške". Može biti baš sada interesantno za nas, s obzirom da smo upravo u "vremenima strategija". Ako nekog od nadležnih interesuje, mogu otići do Slovenije. Zaista su dobro primijenili ovaj sistem. 

Potrebno je naravno sjesti i raditi. Ne samo sjesti i jesti.