Priča o jednom narodu i njegovoj najvažnijoj poljoprivrednoj kulturi - riži

Ribar baca svoju udicu u rižino polje. Štap za pecanje savija se nad morem trave. Prva je to scena filma "The Songs Of Rice" koja postavlja ton za ostatak filma tajlandskog reditelja Uruphonga Raksasada.

Riječ je o posljednjem dijelu redateljeve trilogije, nakon filmova "Stories from the North" i "Agrarian Utopia", u kojima istražuje svakodnevni život poljoprivrednih zajednica na sjeveru Tajlanda. A u središtu svega - riža, najvažnija kultura te zemlje.

Najvažniji izvozni poljoprivredni proizvod

Riža nije samo osnovna prehrambena namirnica za većinu stanovništva, već i duboko ukorijenjen dio tajlandske kulture, identiteta i ekonomije.

Tajland je jedan od najvećih svjetskih izvoznika riže, a rižina polja pokrivaju velik dio ruralnog krajolika. Ova žitarica je prisutna u svakodnevnom jeziku, religiji, te običajima, pjesmama i festivalima.

Prema dostupnim podacima, zauzima skoro 50 posto ukupnih obrađenih površina u Tajlandu, a uzgaja je više od 13 miliona domaćinstava - što predstavlja oko dvije trećine svih poljoprivrednih gazdinstava u zemlji.

Prosječna godišnja potrošnja riže po stanovniku prelazi 177 kilograma (2023.) Tajland se često naziva "Rižina zdjela Azije", simbolično potvrđeno dugom tradicijom uzgoja u delti rijeke Chao Phraya.

Ovoj zemlji riža ne služi samo kao hrana, već kao kulturni i duhovni simbol zajedništva i prosperiteta.

Poznata je kao nacionalna kultura i temeljna vrijednost - prisutna u obredima, festivalima i svakodnevnom životu. Kao simbol života, obilja i duhovne povezanosti s prirodom, riža ima gotovo sakralno značenje u tajlandskom društvu.

Film "Songs Of Rice“ je zapravo (polu)apstraktni dokumentarni film koji ne slijedi klasičnu narativnu strukturu s jasno definiranim likovima i radnjom.

Kroz mnoštvo pažljivo komponiranih kadrova prikazuje se ciklus riže, od njene sadnje, preko rasta, do berbe i konačne potrošnje. Kamera zadržava pažnju na detaljima. Na vodi koja zalijeva polja, na zrncima riže u različitim fazama, na rukama farmera koje njeguju usjev.

Od polja do stola: Kulinarsko putovanje kroz kanadsku poljoprivredu

Uz to, film prati i različite rituale i tradicionalne festivale koji su povezani s uzgojem i zahvalnošću za rižu kao osnovnu prehrambenu namirnicu.

Međutim, sve te melodije i pjesme u ovom filmu, dokumentiraju tradicionalnu praksu u kojoj tajlandski farmeri pjevaju svojoj voljenoj kulturi.

Meditacija o jednom narodu

Međutim, upravo zbog te svoje apstraktne i minimalističke forme, "The Songs of Rice" nije film za svakoga. Film zahtijeva strpljenje, jer puno stvari nije objašnjeno. Nego samo gledamo slike koje se odvijaju pred našim očima.

Nedostatak naracije i klasičnog pripovijedanja moglo bi vas odbiti nakon desetak minuta, ali ako izdržite do kraja, rezultat je poezija slike, zvuka i pokreta. Dosadna, ali istovremeno i prekrasna.

Film je osvojio FIPRESCI nagradu na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu 2014. godine. Kritičari su pisali pohvale, gledatelji pokude, jer ponavljam, nema radnje, nema sagovornika, samo meditacija o jednom narodu, njegovoj glavnoj poljoprivrednoj i svakodnevnom životu koji je vezan uz rižu.