Poletarci vjetruše u Agroklubu - zašto i kako smo ih spašavali?

Neobičan gost posjetio je jučer sjedište Agrokluba u Osijeku. Na našu je terasu sletio ptić vjetruše. Odmah smo shvatili da je riječ o poletarcu koji se ne može vratiti u gnijezdo. I dok smo smišljali taktiku kako ga vratiti na najvišu granu, ptić je odletio preko ograde, u susjedno, župno dvorište. U potrazi za njim, otkrili smo još jednog, vrlo vjerovatno iz istog gnijezda. 

Brzom intervencijom, uz pomoć župnika, oba smo uhvatili te je u vrlo kratkom vremenu po njih došao rendžer iz Kopačkog rita gdje su smješteni u prihvatilište dok ne budu sposobni sami letjeti i samostalno se hraniti. 

Zašto su vjetruše važne?

Vjetruše su grabljivice, a pripadaju porodici sokolova. Igraju važnu ulogu u ekosistemu jer pomažu u kontroli štetočina kao što su voluharice i miševi budući da upravo ovi glodari čine najveći dio njihove prehrane.

Žive na otvorenim prostorima koji nisu previše zarasli i gdje mogu lako naći plijen. To su često polja, livade, uz vlažna staništa. No, vrlo su prilagodljive pa ih nalazimo i u urbanim sredinama gdje se osim na drveću ili njegovim šupljinama gnijezde na zgradama, tornjevima crkava ili silosima. 

Male su u poređenju s drugim grabljivicama, ali veće od većine ptica pjevica. Uglavnom su svijetlo kestenjastosmeđe boje s crnkastim mrljama na gornjoj strani i žutosmeđim s uskim crnim prugama na donjoj strani. 

Mesojedi su i hrane se gotovo isključivo malim sisavcima poput već spomenutih voluharica, miševa te krtica. No, love i manje ptice, šišmiše, žabe, guštere i insekte.

T-motka brani polje od glodavaca - koliko ih treba po hektaru?

Dnevno im je, na primjer, potrebno oko 4 do 8 voluharica. Ako ih ulove više nego što mogu pojesti, spremit će ih za kasniju konzumaciju. 

Vjetruše žive 15 do 18 godina, monogamne su i vjerne svom paru. Na našim se prostorima počinju razmnožavati u aprilu ili maju. Ženka polaže 3 do 7 jaja, samo ona leži na njima, a ptići na svijet dolaze nakon 4 sedmice. Mužjak osigurava hranu ženki dok leži na jajima, kao i neko vrijeme nakon izlijeganja. Oba roditelja dijele brigu o mladima dok ne izlete iz gnijezda što bude nakon 4-5 sedmica. Ostaju bliski još neko vrijeme dok se mladi ne nauče sami brinuti za sebe i loviti plijen. Postaju reproduktivno zreli i spremni su za prvo razmnožavanje do sljedeće sezone parenja.

Stradavaju od pesticida 

Sredinom 20. stoljeća populacije običnih vjetruša opale su zbog velike upotrebe prvih sintetskih, organskih (organoklornih) insekticida te drugih pesticida. Trenutno se ove ptice grabljivice ne smatraju globalno ugroženima, međutim, u nekim područjima još uvijek stradavaju od pesticida, degradacije staništa i smanjenja njihovog primarnog plijena - malih sisavaca.

Prema Crvenom popisu Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) ukupna veličina populacije obične vjetruše je oko 4.300.000-6.700.000 odraslih jedinki. Evropska populacija sastoji se od 411.000-631.000 parova, odnosno 823.000-1.270.000 zrelih jedinki. Trenutno je ova vrsta na Crvenom popisu klasificirana kao najmanje zabrinjavajuća, ali njen broj danas opada.

Kako ih spasiti? 

Sve ovo, a i čista empatija prema živim, krhkim bićima, potaknula nas je na spašavanje.

Najvažnije kod spašavanja poletaraca koji ispadnu iz gnijezda i ne mogu više do njega odletjeti je - uhvatiti ih i staviti na najvišu moguću granu ili objekt, zaštićen od jakog sunca i kiše. Oni će svojim glasanjem, svojevrsnim kliktanjem, dozvati svoje roditelje koji će ih doći hraniti dok ne ojačaju i vrate se u gnijezdo.

Pri tom morate paziti, posebno kod grabljivica, na to da će se braniti vrlo oštrim kljunom i kandžicama. No, neće vas povrijediti do te mjere da naprave ranu (nas nisu). Ako se bojite, stavite rukavice. 

U slučaju da ih ne možete staviti na najvišu granu ili objekt, ili da pak s njih padaju, nazovite najbliži zoološki vrt ili kakvu drugu ustanovu gdje će se pobrinuti za njih. 

Mogu li se sam/a brinuti za poletarca? 

Ako se odlučite sami brinuti o njima, imajte na umu da im je potrebna stalna briga i njega, a što ovisi o dobi i stanju. Ako je ptić još goluždrav, bez perja, treba mu intenzivnija njega, a ako već ima perje, poput ovih naših, prihvatit će čvršću hranu. U slučaju da je ptica povrijeđena ili iznemogla, najbolje je da odmah kontaktirate nekog od stručnjaka ili centar za zbrinjavanje divljih životinja. 

Smjestite ga u malu kutiju obloženu slamom, suhom travom ili mekanom tkaninom gdje će se osjećati sigurno. Potrebna im je toplina, ali pazite da im ne bude prevruće. 

Ptići vjetruše jedu meso, a najbolje je sjeckano ili zgnječeno svježe pileće meso, jetrica, sitni kukci, crvi i sl., sobne temperature. Ne hranite ih mačjom ili psećom hranom. 

Prilikom hranjenja koristite pincetu ili mali štapić. On će vjerojatno instinktivno otvarati kljun u kojeg pažljivo stavite komadiće hrane. Mladi ptići trebaju jesti manju količinu, ali svaka 2-3 sata, a stariji nešto rjeđe, u većim količinama. Osigurajte im i vodu, ali ne u prevelikim količinama jer ju niti u prirodi ne dobivaju dok sami ne počnu letjeti. Dajte im nekoliko kapi pomoću kapaljke ili šprice. 

Ptić bi redovno trebao dobivati na težini, a kako raste, ponudite mu veće komade i cijele insekte kako bi se prilagodio prirodnoj prehrani. 

Učenje letenja 

Ključan dio razvoja je i učenje letenja, kako bi ga pripremili za povratak u prirodu. Pripremite siguran i dovoljno velik prostor, gdje će nesmetano pokušavati letjeti. Pazite na predatore, a što mogu biti i pas i mačka. 

Postavite mu grane, štapove, platforme na različitim visinama što će ga potaknuti da skače, leprša krilima i tako ih jača. Kako je stariji, povećavajte visinu kako bi se naviknuo na više položaje. 

Da bi povećali domet letenja, motivirajte ga hranom i postepeno povećavajte udaljenost. Kada dovoljno ojača, vježbajte na otvorenom, gdje neće biti ugrožen od predatora. 

Kada je potpuno spreman da može snažno letjeti, loviti hranu i izbjegavati predatore, vrijeme je za rastanak. Tada postepeno smanjujte kontakt s njim kako bi se naviknuo za samostalan život u prirodi, gdje mu je i mjesto. 

Briga o poletarcima je ozbiljna odgovornost. Ako niste sigurni da to zaista možete, najbolje je potražiti pomoć stručnjaka.

^{Naslovna fotografija: Shutterstock/Images01/Maja Celing Celić}