Metla iz bh. komšiluka čisti po cijelom svijetu: "Oduvijek smo poštovali vještice"

Kvalitetna sirkova metla je proizvod koji ne gubi vrijednost, smatra Karl Gašparovski, jedan od brojnih proizvođača iz Selenče, koja se smatra centrom metlarske proizvodnje u Srbiji. Njegov štand i pomalo specifičan logo firme - vještica na metli, privukli su nam pažnju na nedavno održanom Mostarskom sajmu privrede.

"U pitanju je 100% domaći proizvod. Sirovinu, sirak, nabavljamo od poljoprivrednika sa sjevera Vojvodine gdje ga još uvijek uzgajaju. Ne kao ranije, ali za sada u dovoljnim količinama", kaže na početku razgovora ovaj proizvođač, dodajući da dnevno proizvedu oko 1.500 komada različitih metli.

"Ako radimo 25 dana u mjesecu, izračunajte onda kolika je godišnja proizvodnja."

I izračunali smo. Mjesečna je oko 37.500 komada, a godišnja nevjerovatnih 450.000 metli.

Gdje završavaju metle?

"Najveća potražnja je iz inostranstva, najviše iz Italije, oni su uglavnom i naši najveći distribruteri po cijelom svijetu. Italijani su nekada bili najveći proizvođači metle. Sada i dalje prodaju, ali je ne proizvode, jer je skupa proizvodnja, skupa je radna snaga i sirovina", kaže Gašparovski.

Veliki dio proizvodnje je vremenom prebačen u Mađarsku, pojašnjava, ali su i oni ostavili Italijane kao distributere.

"Cijeli svijet je navikao da kupuje metle od Italijana, to je tako ostalo do dana današnjeg. Sada u stvari mi proizvodimo za Italijane i Mađare koji je distribuiraju dalje. Prodajemo i Nijemcima koji je dalje prodaju Švicarcima, po cijelom svijetu ide naša metla."

Saradnja sa kupcima iz Maroka bila je najzahtjevnija do sada.

"Teška je bila logistika oko prijevoza, a to je i najdalje što smo je prodavali."

Ručni rad i zahtjevan posao

A da bi se došlo do gotovog proizvoda, potrebno je mnogo sati ručnog rada.

"Sirak je zahtjevan za proizvodnju, pre svega, mora ručno da se siječe. Sada smo pronašli neke mašine koje mogu i mašinski da ga sijeku, ali sijeku sa listom, pa taj list opet moramo ručno da skidamo. Kada se osuši, skine mu se sjeme, klasira se, a zatim se navija na dršku i opet je to ručni proces."

Pojašnjava da imaju mašine na koje ih radnici navijaju, ali svakako mora ručno da se radi.

"Tako isto i šivenje. Stavlja se u mašinu koja prošiva brže nego ručno, ali moraju da rade majstori koji to znaju. Tako da, svaki korak proizvodnje mora da obavi majstor, zanatlija, čovjek koji je stručan, da bismo došli do proizvoda koji je upotrebljiv, lijep za oko i može da se proda."

Ma kakav robot, metla je za sve

Metla preživljava sve, uvjeren je ovaj proizvođač.

"Ne postoji nijedna druga alatka koja bi mogla da je zamijeni, na primjer, da se počiste kamenčići napolju, nešto što je malo grublje. Za unutrašnjost imamo robote, ali za čišćenje ekstrijera ne može, mora metla", priča nam on i ističe da se koriste čak i na naftnim bušotinama.

"Tamo su ulje i nafta koji ne mogu da se čiste plastičnim metlama. Takve nisu ni ekološki prihvatljive, ni toliko oštre kada se čisti, savijaju se. Ipak, dosta tržišta su nam pokupile, ali držimo se", kaže naš sagovornik, dodajući da je u njihovom slučaju u pitanju porodični posao i tradicija duga skoro 50 godina.

Admir Ajanović godišnje proizvede 700 metli - sam sije metliku i izrađuje štapove

"Moja baka je započela proizvodnju, otac je nastavio i uozbiljio čitav proces, a mi idemo dalje."

Za kraj razgovora, ne možemo da ne pitamo: Odakle vještica na logou firme?

"Oduvijek smo poštovali vještice, žene koje su drugačije gledale na prirodu, drugačije od običnih žena. Otac je htio da to ovjekovječi i mi to poštujemo", zaključuje Gašparovski.