Meho Muharemović - najbolji farmer općine Centar kaže da bez pomoći porodice ništa ne bi uspio

Meho Muharemović (56) proglašen je najboljim farmerom u sarajevskoj općini Centar. Ovaj farmer posjeduje skoro 300 dunuma zemlje, a na imanju uzgaja krave, junice, ovce, koze, a ima i dvadesetak konja. Stoka je za ljetnih mjeseci duboko u šumi i na pašnjacima. Teške seoske poslove završava brže i lakše zahvaljujući porodici, koja mu u svemu pomaže, piše Avaz.ba. 

Čitava porodica sudjeluje u poslovima

"Da bi se danas čovjek bavio poljoprivredom, potrebni su upornost, ljubav i istrajnost. Imam trojicu sinova, dvije snahe i šestero unučića. Svi mi pomažu. Da mi nije njihove podrške, ja ne bih ništa uspio. Kad dođe vrijeme ljetine, svi smo angažirani. Trudimo se da održavamo imanje i da od svoga posla živimo", priča Muharemović.

Iako će uskoro zakoračiti u sedmu deceniju života, ništa mu nije teško. Kaže da mu titula najboljeg farmera godi, ali i da ju je zaslužio. 

Meho Muharemović: Teško je naći ljude koji će raditi

"Često kažem da i ova naša brda imaju dosta prednosti. Ima dosta hlada, planinskih izvora, šest mjeseci koristimo pašu i ne plaćamo hranu za stoku. Tokom tog vremena, pripremamo hranu za zimske mjesece. Mnogo je posla, ali ja ću ovo raditi dok ne umrem", kaže i ističe da je došlo takvo vrijeme da je teško naći ljude koji će raditi pa se oslonio na mehanizaciju.

"Moja je sreća pa mi porodica pomaže. Prije smo jedni drugima pomagali i čini mi se da je sve bilo lakše. Sad ne postoji radna snaga pa koristimo mehanizaciju. Imanje koje ne stignemo obrađivati, pretvaramo u pašnjake", zaključuje Muharemović.

Dobro isplanira poslove pa ima i slobodnog vremena

"Kad me čobanin pozove, ja sam obavezan sve poslove ostaviti i otići na pašnjake ili u šumu. Često se desi da stoka zaluta, da se izgubi ili da je napadne divljač, koje ovdje ima mnogo. Ali, imam i slobodnog vremena, jer poslove dobro isplaniram", ističe Muharemović koji se prisjetio i svoga djetinjstva koje je također provodio u Nahorevu.

"Prije 35 godina, sa svojim bratom i komšijama, napravili smo put od kuće do imanja. I nije bilo lako, jer se sve radilo ručno. Tokom raspusta, pogotovo u augustu, kad pokupimo sijeno, od kuće pa do vrha Nahoreva na konjskim samarima dovozili smo đubrivo", zaključio je Muharemović.