Opći nivo upoznatosti poljoprivrednih proizvođača s osnovnim zahtjevima sigurnosti hrane i dalje nije zadovoljavajući, a najveći broj propusta uočava se na farmama. Razlozi su višestruki!
Mala i fragmentirana poljoprivredna gazdinstva, potreba za snažnijim sistemom monitoringa rizika te daljnje jačanje laboratorijskih kapaciteta, oblasti su na kojima je i dalje potrebno sistemski raditi kako bi se unaprijedila sigurnost hrane u Bosni i Hercegovini. Iako Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ) nema nadležnost nad cijelim teritorijem države, kroz stručni i laboratorijski rad imaju neposredan uvid u stanje na terenu.
U razgovoru s direktorom ove institucije, Muamerom Mandrom, analizirali smo godinu iza nas iz ugla sistema sigurnosti hrane, s fokusom na strukturne izazove, spremnost laboratorija za zahtjeve EU legislative i potrebu za koordiniranim institucionalnim pristupom.
Kako iz ugla Instituta ocjenjujete 2025. godinu kada je riječ o sigurnosti hrane u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji u BiH?
Imajući u vidu svoj mandat i teritorijalni obuhvat djelovanja, ne možemo davati sveobuhvatnu ocjenu stanja sigurnosti hrane na nivou cijele Bosne i Hercegovine, ali na osnovu rada sa subjektima u poslovanju s hranom i dostupnih podataka može se izvući nekoliko važnih zaključaka.
U tom kontekstu, sigurnost hrane u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji je opterećena strukturnim ograničenjima samog sektora. Većina poljoprivrednih proizvođača posluje na malim proizvodnim površinama, što značajno ograničava mogućnosti uvođenja savremenih tehnologija i primjene standardizovanih praksi koje su preduslov za sigurnu i konkurentnu proizvodnju hrane.
Poseban izazov predstavlja nedovoljno razvijen, odnosno djelimično odsutan sistem monitoringa rizika u primarnoj proizvodnji, kao i ograničeni laboratorijski kapaciteti koji u ovom trenutku nisu u potpunosti spremni da odgovore zahtjevima važeće i buduće EU legislative. Ovi nedostaci direktno utiču na mogućnost pravovremene identifikacije rizika i donošenja mjera zasnovanih na pouzdanim analitičkim podacima.
Strukturalni problemi u poljoprivredi, koji se reflektuju na kvalitet i sigurnost poljoprivrednih proizvoda, zahtijevaju širi institucionalni pristup. Pored ulaganja u razvoj primarne proizvodnje, nadležna ministarstva poljoprivrede moraju paralelno ulagati i u jačanje laboratorijskih kapaciteta, budući da bez adekvatne laboratorijske infrastrukture nema održivog razvoja sistema sigurnosti hrane.
Dodatni izazov predstavlja odlazak mladog radnog kadra i nedovoljna modernizacija primarne poljoprivredne proizvodnje. Iako se ovaj problem ne može u potpunosti eliminisati u kratkom roku, njegovi negativni efekti mogu se djelimično ublažiti kroz procese digitalizacije, unapređenje sistema evidencija, praćenja proizvodnje i edukacije proizvođača.
Ovi problemi jasno ukazuju da unapređenje sigurnosti hrane ne može biti parcijalno rješenje. Neophodan je koordiniran institucionalni pristup u kojem će, uz razvoj primarne proizvodnje, paralelno jačati laboratorijska infrastruktura, sistemi nadzora i edukacija proizvođača.
Koliko su proizvođači upoznati s osnovnim zahtjevima sigurnosti hrane i gdje najčešće dolazi do propusta – na farmi, u preradi ili pri plasmanu proizvoda?
Opći nivo upoznatosti poljoprivrednih proizvođača s osnovnim zahtjevima sigurnosti hrane i dalje nije zadovoljavajući, a najveći broj propusta uočava se upravo u fazi primarne proizvodnje, odnosno na farmama. Razlozi su višestruki – od nedostatka formalne edukacije i savjetodavne podrške, do ograničenih finansijskih i tehničkih kapaciteta.
S druge strane, u fazama prerade i plasmana proizvoda stepen usklađenosti s propisima je znatno viši, prvenstveno zbog jasnije regulative, češćih kontrola i većeg pritiska tržišta. Može se reći da se koncept "od polja do stola" u našem sistemu najbolje "primio" upravo u sredini tog lanca, dok su početna i završna karika – proizvođači i potrošači – još uvijek nedovoljno uključeni u punom kapacitetu.
Zbog toga je neophodno dodatno ulagati u edukaciju proizvođača, ali istovremeno raditi i na podizanju svijesti potrošača, jer informisan i zahtjevan potrošač direktno utiče na kvalitet i sigurnost proizvoda koji se plasiraju na tržište.
Koje su aktivnosti Instituta u 2025. godini bile posebno usmjerene na podršku poljoprivrednicima i prehrambenim proizvođačima?
Projekti Instituta za zdravlje i sigurnost hrane primarno su usmjereni na pružanje stručne i savjetodavne podrške poljoprivrednim proizvođačima. Međutim, tokom 2025. godine evidentan je smanjen nivo zainteresiranosti poljoprivrednika za aktivno učešće u ovim aktivnostima, što predstavlja dodatni izazov u provođenju preventivnih i edukativnih mjera u sektoru primarne proizvodnje.
Naša budućnost ovisi o tome šta danas radimo za sigurnost hrane i poljoprivredu u BiH
U oblasti farmske proizvodnje, s posebnim fokusom na peradarstvo, kompanije Madi i Brovis su, u saradnji s Institutom, organizovale stručne konferencije i tematske skupove. Kroz ove aktivnosti realizirani su projekti i edukacije iz oblasti zoonoza, koji su uključivali panel-diskusije, stručno savjetovanje o putevima prenošenja zoonoza, kao i prezentaciju i unapređenje biosigurnosnih mjera na farmama.
Pored toga, Institut je učestvovao u projektima vezanim za sigurnost hrane, dobru farmsku praksu, kao i u aktivnostima koje se odnose na uspostavu i korištenje meteoroloških stanica i monitoring polena, s ciljem unapređenja preventivnog djelovanja, procjene rizika i podrške donošenju odluka zasnovanih na podacima.
Koliko su laboratorijske usluge INZ-a danas dostupne domaćim proizvođačima i koje analize su najčešće tražene?
Institut kontinuirano nastoji biti dostupan i pružiti stručnu i laboratorijsku podršku svim subjektima u poslovanju s hranom. Raspolažemo akreditovanim laboratorijama u skladu sa standardom BAS EN ISO 17025, što predstavlja potvrdu tehničke osposobljenosti, pouzdanosti rezultata i usklađenosti s međunarodno priznatim zahtjevima kvaliteta.
Zahvaljujući navedenom, Institut uživa visok stepen profesionalnog kredibiliteta i prepoznatljivosti, kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom nivou. Najveći obim ispitivanja realizira se u Službi za mikrobiologiju hrane i vode, što je u skladu s važećom legislativom i procjenom rizika, s obzirom na to da su mikrobiološki rizici najčešće i najzastupljenije regulisani u oblasti sigurnosti hrane. Ostale laboratorije funkcionišu na nivou na kojem ima prostora da se unaprijedi kapacitet i broj analiza, kao i samog kapaciteta, ali i unapređenja same legislative u skladu s potrebama sistema sigurnosti hrane.
Ovaj razgovor je premali da pojedinačno nabrajam usluge laboratorija, Instituta još teže. Reći ću samo da naše laboratorije broj usluga i analiza na godišnjem nivou broje u desetinama hiljada. Tako sličan je i broj osoba kojima smo direktno ili posredno pružili informaciju, uslugu, pregled ili "tretirali" u domenu prevencije, promocije zdravlja, ali i drugih, naprimjer usluga DDD (deratizacija, dezinfekcija, dezinsekcija) zaštite. Sve ono što nemamo, a neko od klijenata eventualno zatraži, mi nastojimo da uvedemo, akreditiramo, a do tada djelujemo putem partnerskih laboratorija u regionu. Uglavnom, ne postoji nerješiv problem.
Da li domaći proizvodi, prema vašim analizama, zadovoljavaju standarde sigurnosti hrane i gdje vidite najveći prostor za unapređenje?
Ako gledamo rezultate koje mi imamo u Institutu oni su na nivou Europske unije, ti proizvodi naših proizvođača zadovoljavaju standarde kada je mikrobiološki kriterij u pitanju. Hemijske analize se ne rade samo u našem laboratoriju tako da ne možemo dati jasniju sliku.
Najveći prostor upravo vidimo u razvoju hemijskih metoda, jer u tim analizama se pored sigurnosti proizvoda vidi i kvalitet, a i to je nešto što sami potrošači plaćaju, odnosno svi potrošači zaslužuju da imaju kvalitetan, siguran i nutritivno vrijedan proizvod.
Potrošači ne plaćaju samo sigurnost, već i kvalitet, i zato svi imaju pravo na zdravstveno ispravan, kvalitetan i nutritivno vrijedan proizvod. Razvoj tog segmenta predstavlja jedan od ključnih izazova u narednom periodu.
Koji su prioriteti INZ-a u 2026. godini, kakvi su planovi?
Prioriteti Instituta za zdravlje i sigurnost hrane ostaju dosljedni dugoročnoj strategiji djelovanja. U fokusu su prevencija bolesti, očuvanje zdravlja i primjena One Health principa, koji podrazumijeva integrisanu brigu o zdravlju ljudi, životinja, hrane, okoliša i ekosistema. U 2026. godini ćemo nastaviti jačati svoju ulogu u preventivnim aktivnostima, promociji zdravlja i pružanju stručne podrške građanima, poslovnim subjektima, institucijama i organizacijama. Naš cilj je da budemo još dostupniji, vidljiviji i funkcionalniji dio sistema javnog zdravstva i sigurnosti hrane.
Koju biste poruku, želju, uputili proizvođačima, Vašim saradnicima, ali i vlastima i građanima u 2026.?
Svima želim zdravstveno ispravnu i sigurnu hranu, zdravo okruženje i dobro zdravlje. Neka se briga o zdravlju ogleda u svakom danu, na svakom mjestu i u svakoj našoj odluci.
Od ponašanja u prirodi, ekološke svijesti, svijesti potrošača, kupca, svijesti proizvođača, prerađivača, pa do kolektivne i pojedinačne svijesti donosilaca, provodilaca i konzumenata odluka. Sve ono što poželimo sebi, poželimo drugima, trebamo biti aktivan akter procedura, postupaka i same svijesti da smo svi vezani, da smo svi karike jednog sistema od kojeg ovisi zdravlje svih nas.
*Naslovna fotografija: Shutterstock/sergey kolesnikov/INZ
Tagovi
Autorica