Evropsko licemjerje: Zabranjeno kod kuće, prodano u inozemstvo, uvezeno natrag

Kada je moja generacija učila historiju rekli su nam kako su vrli Evropljani otkrili Ameriku. Godinu pamtim kao tablicu množenja. 1492. Početak Novog vijeka. Otkrili naši preci cijeli kontinent koji je bio - izgubljen. Prije našeg dolaska, na tom području, autohtonog stanovništva bilo je više od 60 miliona ljudi. A sada preokret u priči. Nakon što smo ih naučili kako se pravilno živi i koga se treba štovati, više od 50 miliona domorodaca nestalo je do 1600. godine. U sto i osam godina.

A onda se to područje naselilo življem iz Afrike. Jer nedostajalo je radne snage. A na zapadu gotovo 1,1 milijardi hektara obradivih površina.

Potkopavanje poljoprivrede

Proteklih mjeseci mogli ste se načitati tekstova vezanih uz sporazum Evropske unije i Mercosura. Bilo je protesta, blokada cesta traktorima, poljoprivrednici su palili gume, postavljali improvizirane barikade i organizirali masovne demonstracije u Parizu, Briselu, Grčkoj, Španiji i Irskoj.

Sindikati i udruženja upozoravali su da će dogovor “potkopati evropsku poljoprivredu, dovesti jeftinije uvozne proizvode i pogoršati standarde zaštite okoliša”, dok su neki premijeri i zemlje poput Francuske, Irske i Mađarske najavljivali ili glasali protiv sporazuma, ali uprkos snažnom protivljenju EU države su sporazum ipak odobrilе kvalificiranom većinom i to 9. januara, uz podjele unutar EU-a i tekuće rasprave o dodatnim zaštitnim mjerama, a formalno potpisivanje zaključenog teksta planira se uskoro u Paragvaju.

Jesmo li izvukli deblji kraj? Naišao sam i na teoriju kako nas "latinosi" zapravo žele otrovati. Vraćaju li nam "milo za drago" za historijske grijehe koje smo počinili protiv njih? (O ostalim teorijama na koje sam naišao vezanu uz ovu temu možda u nekom drugom tekstu - op.a.)

Dokumentarac "Pesticides: European Hypocrisy“ (Pesticidi: evropska licemjernost), dostupan na platformi ARTE, režirala je Stenka Quillet. Film postavlja jednostavno, ali vrlo kritičko pitanje. Zašto Evropska unija dopušta da se pesticidi koji su zabranjeni unutar EU i smatrani preopasnima za zdravlje ljudi i okoliš i dalje proizvode i izvoze u zemlje s nižim standardima regulacije, poput Brazila, gdje se koriste u velikim količinama na plantažama govedarstva, soje, kafe i agruma.

Od toga dolazi i naziv filma "evropska licemjernost": opasne hemikalije, koje se unutar Evrope ne smiju koristiti, šalju se u druge zemlje, a proizvodi nastali njihovom uporabom često se vraćaju na evropsko tržište, i to bez dovoljno jasne kontrole ostataka pesticida u hrani.

Kako su Kinezi mijenjali vinski sektor, a onda se predomislili

U jednom dijelu filma prikazuje se kako evropska regulatorna tijela i dalje dopuštaju izvoz tih tvari kako bi hemijske kompanije mogle ostvarivati profit, dok politika ne sankcionira ove prakse, stvarajući očiti dvostruki standard. Na primjer u 2022. godini otkriveno je 69 zabranjenih aktivnih tvari u hrani koja se prodaje u EU - posebno u uvoznom čaju, kafi i začinima. Ono što je preopasno za evropsku zemlju smatra se dovoljno prihvatljivim da se uvozi kao hrana. Rekli bi ovdašnji poljoprivrednici - uvozni lobi.

Polja prekrivena pesticidima

Najveći dio dokumentarca snimljen je u Brazilu, zemlji koja dopušta korištenje hiljada pesticida, uključujući brojne zabranjene u EU. Film prikazuje polja tretirana pesticidima, radnike izložene hemikalijama bez odgovarajuće zaštite i lokalne zajednice zabrinute za zdravlje vlastite djece i okoliš.

Stručnjaci UN-a za ljudska prava ističu da izloženost opasnim pesticidima svake godine uzrokuje oko 200 hiljada smrtnih slučajeva od akutnog trovanja, pri čemu većina žrtava dolazi iz zemalja u razvoju. Osim toga, studije ukazuju na stotine miliona slučajeva trovanja pesticidima koji nisu fatalni, što pokazuje ogroman zdravstveni teret povezan s njihovom upotrebom.

Ko tu koga na kraju truje, pitanje je sad?