Domaćin s Golije poklanja 10 ari svog imanja, prvi kandidat stigao iz BiH

Sa sve bržim razvojem turizma na Goliji u Srbiji, tako je i cijena zemljišta na ovoj planini višestruko skočila. Mnogi su za pozamašnu svotu prodali svoje parcele, ali jedan od najvećih domaćina iz golijskog kraja iz sela Plešin, Vid Luković, uradio je nešto potpuno drugačije. Kako prenosi RINA, on je odlučio da pokloni svoju zemlju onima koji žele da dođu da žive i rade na selu.

Uhvatila ga tuga

Njegova ponuda nije samo poziv na povratak korijenima, već i apel za obnovu života u prelijepim planinskim selima, koja iz godine u godinu sve više nestaju. Ovaj gorštak poklanja deset ari zemlje u netaknutoj prirodi.

"Tuga me uhvati kad vidim kako su ova sela na kojima se zdravo živi, ostala pusta. Zato želim nekom ko želi da živi tu da poklonim svoju zemlju. Šta će nama planina bez ovaca, šta će nama zemlja bez ljudi. Sve što se ovdje posije, to i nikne. Ali treba raditi", rekao je ovaj domaćin za RINU, dodajući da čovjek mora da pokaže da je spreman na život ovdje.

"Postoji jedan ključni uslov da im poklonim zemlju. Novi vlasnik mora da ostane na imanju tokom cijele godine, živeći u harmoniji s prirodom, daleko od gradske vreve. Ne da samo povremeno dolazi i obilazi, već da živi i radi."

Već ima kandidata

Prvi kandidat na Vidovo imanje stigao je iz Bosne i Hercegovine, sa Pala. Budo Stevanović odlično se snašao i sprijateljio sa Lukovićima. Živi sada drugačiji, ali kako kaže, mnogo kvalitetniji život. Iako su domaćini bili na početku sumnjičavi da li će se Budu život na surovoj Goliji dopasti, on ih je brzo demantovao.

"Došao sam prije mjesec dana i ovdje ću da ostanem. Sa Vidom i njegovom djecom. Idem za ovcama, čuvam krave i konje i uživam u prirodi. Društvo mi pravi moj najbolji prijatelj, a Vidov najmlađi sin Aleksej", kaže došljak Budo Stevanović.

Domaćin Vid na seoskom imanju živi sa suprugom. Ima sedmero djece i šestoro unučadi. Kaže da uživa okružen mirnim brdima Golije i čistim vazduhom. Bavi se, između ostalog, i uzgojem svinja mangulica. Iako je život na selu pun izazova, posebno zimi, on smatra da je svakodnevni kontakt sa prirodom neprocjenjiv.

"Dugo sam radio u inostranstvu i nisam više mogao, vratio sam se porodicom u selo. To mi je najbolja odluka koju sam donio u životu. Ujutru me budi pijetao, ne gledam tokom dana na sat, radimo na imanju. Televiziju ne gledamo, u telefone samo kad nas neko zove ili da pogledamo kakvo će biti vrijeme, to nas najviše zanima", poručuje ovaj golijski domaćin.