Banane - borba malog čovjeka protiv moćnih prehrambenih korporacija

Tokom rušenja venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura, u vijestima se često spominjalo kako je posljednja američka invazija ili učešće u rušenju vlasti na američkom kontinentu bila invazija na Panamu, kojom je svrgnut Manuel Noriega, kojeg su SAD optužile za trgovinu drogom.

Historija se ponavlja, zar ne? Ako gledamo samo Srednju Ameriku i Karibe, SAD su tokom 20. stoljeća intervenirale više od 20 puta. Najvažniji primjeri uključuju Kubu (kulminacija intervencija 1961.), Dominikansku Republiku (1905., 1916., 1965.), Haiti (1915.–1934.), Nikaragvu (1912.–1933. i 1980-ih), Panamu (s najpoznatijom invazijom 1989.), Grenadu (1983.) i Gvatemalu (1954.), dok su SAD također učestvovale u posrednim ratovima i pružale podršku režimima u Salvadoru i Hondurasu.

Ekonomska zavisnost

'Banana ratovi' naziv su za niz američkih vojnih intervencija i okupacija u Srednjoj Americi i na Karibima koje su se odvijale otprilike između 1898. i 1934. godine. Ima i knjiga o tome, napisao ju je Lester D. Langley, a opisuju razdoblje u kojem su SAD sistemski koristile vojnu silu i politički pritisak radi zaštite svojih ekonomskih interesa, ponajprije onih vezanih uz industriju banana, šećera i infrastrukture.

Formalni povod često su bili "stabilizacija“ ili "zaštita ustavnog poretka", dok je stvarni cilj bio osigurati povoljne uvjete za američke kompanije, posebno United Fruit Company (preteču današnjeg Chiquite), ali i banke, željeznice i luke. U praksi su SAD često postavljale ili podržavale vlasti poslušne Washingtonu, čak i kada se radilo o autoritarnim režimima.

Iako su formalno završili početkom 1930-ih, njihov utjecaj bio je dugotrajan. Ostavili su nasljeđe ekonomske ovisnosti, slabih institucija i autoritarnih režima, ali su također oblikovali američku vanjsku politiku i vojnu doktrinu. Upravo iz tog razdoblja dolazi i pojam "banana republika“, koji označava državu čija je politička i ekonomska sudbina podređena interesima stranih kompanija.

Dole plc (osnovana 1851. kao Castle & Cooke) poznata je po proizvodnji i distribuciji banana, ananasa, grožđa, bobičastog voća, jabuka, krušaka, breskvi i trešanja, citrusnog voća te povrtnih salata. Tokom 20. stoljeće postala je jedna od najvećih multinacionalnih prehrambenih korporacija na svijetu. Savršeni su primjer američke korporacije s velikim utjecajem u Srednjoj Americi, jer su kroz plantaže banana u Nikaragvi, Kostariki, Hondurasu i drugim zemljama osiguravale kontrolu nad proizvodnjom, radnom snagom i transportom.

David protiv Golijata

Dokumentarni film "Bananas!*" iz 2009. godine bavi se jednom od najpoznatijih i najkontroverznijih pravnih bitaka u historiji industrije banana te kroz konkretan sudski slučaj pokušao je otvoriti šira pitanja o globalnom kapitalizmu, korporativnoj moći, ljudskim pravima i odgovornosti multinacionalnih kompanija.

Film je režirao i producirao švedski dokumentarist Fredrik Gertten, poznat po društveno angažiranim filmovima koji se bave odnosom moći između velikih sistema i pojedinaca. Glavna tema je tužba grupe radnika s plantaža banana u Nikaragvi protiv američkog Dole-a, koji su tvrdili kako su tokom rada bili izloženi pesticidu DBCP (dibromokloropropan), hemikaliji koja je već desetljećima poznata po tome da uzrokuje teške zdravstvene posljedice, uključujući sterilitet, hormonalne poremećaje i druge trajne probleme.

Iako je u SAD-u zabranjena još krajem 1970-ih, prema navodima radnika i njihovih advokata, hemikalija se nastavila koristiti u zemljama gdje su zakoni slabije provedivi, a radnici slabije zaštićeni.

Snimljen kao napeta sudska drama, film prati harizmatičnog američkog advokata Juana "Accidentes“ Domíngueza, koji se specijalizirao za slučajeve povreda na radu i koji preuzima zastupanje nikaragvanskih radnika pred američkim sudom.

Evropsko licemjerje: Zabranjeno kod kuće, prodano u inozemstvo, uvezeno natrag

Gertten kroz njegov lik gradi narativnu okosnicu filma, prikazujući sudski proces kao borbu Davida protiv Golijata. S jedne strane stoje siromašni radnici bez političke i ekonomske moći, a s druge multinacionalna kompanija s ogromnim finansijskim resursima i timovima vrhunskih advokata.

Kritika globalnog sistema

U konačnici, ovo nije film o bananama niti isključivo o jednom sudskom slučaju, već pokušaj reditelja da prikaže širu kritiku globalnog ekonomskog sistema u kojem se profit često stavlja ispred ljudskog zdravlja i dostojanstva.

Film ima i svoj nastavak "Big Boys Gone Bananas!*“ (2011.) koji prati pravnu bitku reditelja protiv Dole-a, koja je pokušala cenzurirati snimku i spriječiti njenu distribuciju. Priča pokazuje koliko daleko su velike kompanije spremne ići kako bi zaštitile svoj ugled.

Dokumentarac "Bananas!*“ ne prikazuje kako je završio slučaj, koji se otegao godinama nakon. Da ne dužim, kako to obično biva u stvarnosti, a ne u holivudskim filmovima, mali čovjek je izgubio.