Sofradžija i Mikulić: Poljoprivrednici u politici

Poljoprivrednik, pa onda načelnik - tako za sebe kaže prvi čovjek općine Foča-Ustikolina, Mujo Sofradžija, koji se na posljednjim lokalnim izborima samostalno kandidirao i pobijedio. On je farmer i bavi se proizvodnjom mesa. Na farmi koja se prostire na 30 hektara u Cvilinskom polju je 10 simentalki u sistemu "krava-tele".

Kada zaključa načelnički ured i skine kravatu, zaputi se u polje, sjeda u traktor i obrađuje zemlju. "Proizvodim ječam, pšenicu i kukuruz", kaže za Agroklub, naglašavajući kako se u politiku uključio samo zbog nepravde prema običnim građanima, a isto preporučuje i svojim poštenim kolegama - farmerima. 

Neobičan političar

Ako budu čekali da im sadašnja garnitura riješi probleme, sigurno se to neće desiti, smatra Sofradžija, posebno kritizirajući one koji mijenjaju "politička odijela".

"Danas su u jednom, sutra u drugom odijelu, a to ne znači da mijenjaju karakter i ponašanje. Sjede na istim mjestima, rade iste stvari. Novi, pametni, ljudi treba da se uključe, jer bez njih nema napretka", ocjenjuje i dodaje da ga nema sve dok ne počnemo realno pričati i ne izađemo iz svijeta laži. 

Smatra da je poljoprivreda na marginama u cijeloj BiH, te da tek sada ide vrijeme kada će građani plaćati cijenu takvog odnosa vlastodržaca prema agraru. No, napominje da ni poljoprivredom ne treba baviti svako. 

"Trebaju se razvrstati ljudi, odnosno pravi poljoprivrednici koji žive od toga i razvoj usmjeriti prema njima. Na primjer, u Ustikolini na papiru imate 150 do 200 poljoprivrednika, a ustvari ih je 10 do 15 pa u njih treba i ulagati da bi se osjetio neki napredak", ističe ovaj načelnik. 

Lakše biti farmer

Nakon dvije i pol godine mandata, kaže da je lakše biti poljoprivrednik nego načelnik, ali ne zbog građana, nego kolega iz ovog drugog sektora. Ističe da nije došao na funkciju kako bi gradio političku karijeru, ali da je za sada zadovoljan kako napreduje u oba zanimanja. 

Kad odlože olovke, prihvate se motike: Nije nas sramota sela

"Dobar nijet i poštenje daju zdrav rezultat. Često mi kažu 'teško je s ljudima', iskreno ću reći lako je s građanima, ali teško s politikom i političarima koji mijenjaju odijela", ponavlja i dodaje kako je teško naći političara u BiH, koji štititi interese ljudi te da je većina tu zbog ličnog ili interesa manje grupe ljudi. 

Zapadno od Sofradžije, u uredu savjetnika načelnika općine Grude, je još jedan poljoprivrednik, Srećko Mikulić. No, on se sam svrstava u hobiste, zaljubljenike u agrar. Na svom OPG-u u Sovićima uzgaja masline, lozu i smokve. 

"Cijele su mi ruke od trimeranja i košenja", kaže nam Mikulić i dodaje kako nije veliki proizvođač, ali kroji svoj put ka poljoprivredi kojoj će se „više posvetiti u penziji, za tri-četiri godine, Bože zdravlja“.

Udruživanjem do promjena

On je trenutno više glas poljoprivrednika ovog dijela Hercegovine, a priča nam i kako rade na udruživanju i zajedničkom nastupanju. Organiziranog otkupa nema, pa upravo to pokušavaju promijeniti. 

"Nama sada ovdje je veliki problem granica, jer imamo viškove paradajza, kvalitetnog krompira, paprike, čiji je izvoz u Hrvatsku velika komplikacija. Korist bi bila obostrana, mi bi nešto radili i zaradili, a oni bi imali kvalitetan proizvod. Uvoze paradajz iz Australije, a naš bi za sat vremena bio u Makarskoj na plaži", navodi Mikulić. 

Ističe i kako je Hercegovina Bogom dana za maslinu, lozu, smokvu, šipak i jagodu, te da ne treba mnogo izmišljati i uvoditi nove kulture. 

"Šljive i jabuke su za Bosnu i ne treba se gurati u šesnaesterac", poručuje naš sagovornik koji je skoro 30 godina pomoćnik načelnika za obrazovanje, kulturu i sport.  Poljoprivreda ga je othranila, odnosno duhan pa je, dodaje na veliku štetu i sramotu države što nema organizirane sadnje i otkupa, kao nekada. 

A, šta vi kažete - trebaju li se poljoprivrednici aktivnije uključiti u politiku? Glasajte u anketi ispod teksta.