Koje su najčešće greške prilikom uzorkovanja zemljišta i kako ih izbjeći?

Uzorkovanje zemljišta je veoma značajno iz mnogobrojnih razloga, prije svega agronomskih, ekoloških i zdravstvenih, a sve u cilju njegovog ispitivanja na sadržaj biogenih i štetnih elemenata, sadržaj pesticida, ali i drugih zagađivača životne sredine. S tim u vezi, razgovarali smo sa master inženjerom poljoprivrede Miloradom Živanovim iz Instituta za ratarstvo i povrtlarstvo u Novom Sadu koji nam je najprije pojasnio šta je uzorak i koje su najčešće greške prilikom uzorkovanja zemljišta.

"Uzorak bi po svim osobinama trebalo vjerno da prikaže sva svojstva cjelokupne mase ispitivanog zemljišta, dok se greške prilikom uzorkovanja ne mogu ispraviti tokom ispitivanja, što bi se kasnije moglo odraziti na krajnji rezultat", kaže on.

Značaj uzorkovanja

Kako dalje ističe, uzorkovanje nije moguće ponoviti, što još više ističe značaj da se ono pravilno obavi.

"U današnje vrijeme mnoga naučno-tehnička dostignuća doprinijela su drastičnom smanjenju grešaka i time značajno podigla kvalitet cjelokupnog ispitivanja ovog važnog prirodnog resursa", navodi Živanov i dodaje da između ostalog, najveći uticaj na sastav zemljišta ima čovjek.

Kada je riječ o značaju, zemljište prečišćava i obavlja detoksikaciju vode, osigurava neophodan životni prostor za čovjeka, biljke, životinje, na njemu se podižu kuće, fabrike i drugi infrastrukturni objekti. Zato se iz navedenog može zaključiti da je pravilno upravljanje zemljišnim resursima od velikog značaja i iz tog razloga je bitno obaviti ispitivanje i uzorkovanje na ispravan način.

Ključno je pravilno uzimanje uzorka

"Uzimanje uzoraka je jedan od najvažnijih i najodgovornijih poslova u sistemu kontrole plodnosti zemljišta. Na osnovu analiza uzorka od nekoliko stotina grama do nekoliko kilograma, donosi se zaključak o tome šta se zbiva u masi od oko četiri miliona kilograma zemljišta, koliko otprilike teži sloj zemljišta od 30 centimetara površine jednog hektara."

Šta je ključno za racionalnu primjenu đubriva i uspješnu proizvodnju?

Prosječan uzorak, kaže on, uzima se sa iste katastarske parcele, sa istog pedološkog tipa, pod istom kulturom i ujednačenog reljefa. Maksimalna površina parcele koju će predstavljati jedan uzorak je od tri do pet hektara. Ukoliko bilo koji od navedenih kriterijuma nije ispunjen, takva parcela se dijeli u više kontrolnih parcela sa kojih će se uzimati jedan prosječan uzorak.

"Prosječan uzorak u sistemu kontrole plodnosti zemljišta čini 20 do 25 pojedinačnih, dok za potrebe analize na sadržaj mineralnog azota, prosječan uzorak čini 12 do 15 pojedinačnih, a maksimalna površina je 10 hektara", ističe naš sagovornik.

Kada je pravo vrijeme za analizu?

Kada je u pitanju vrijeme uzorkovanja, kod jednogodišnjih biljnih vrsta, kao što su ratarske i povrtlarske, obavlja se nakon skidanja usjeva, to jest nakon žetve, a prije osnovne obrade i prije bilo kog đubrenja. Kod višegodišnjih biljnih vrsta kao što su voćnjaci i vinogradi, obavlja se na kraju ili u periodu mirovanja.

"Za ratarske usjeve obavlja se svake četvrte godine, dok se u intenzivnijim proizvodnjama, kao što su voćarska, povrtlarska, pogotovo plastenička, obavlja svake dvije do tri godine."

Prema riječima ovog inženjera poljoprivrede, dubina uzorkovanja zavisi od toga da li je u pitanju jednogodišnja ili višegodišnja kultura. Za jednogodišnje vrste, kao i za žbunaste višegodišnje uzorkuje se na dubini od 30 centimetara, što znači, ako se obavi ašovom, onda je to otprilike dužina ašova. Za višegodišnje vrste sa svake kontrolne parcele se uzimaju dva uzorka, i to prvi sa dubine od 30 centimetara, a drugi od 30 do 60 centimetara. Tom prilikom se koristi sonda ili ašov i obavezno dvije kante, gdje će se u svaku kantu stavljati zemljište sa pojedinačne dubine. Za potrebe određivanja mineralnog azota obavlja se na tri dubine: 0-30, 30-60, 60-90 cm.

Mehanizovani način je brži i lakši

Osim ručnog uzorkovanja sondom ili ašovom, postoji i mehanizovani način pomoću automatskog uzorkivača koji je smješten na terenskom vozilu sa GPS navigacijom.

"Mehanizovan način je svakako brži i lakši, a uzorci su samim tim kvalitetniji, što doprinosi pouzdanijim rezultatima", kaže on i dodaje da se prilikom svakog uzorkovanja najprije parcela snimi pomoću GPS prijemnika.

Nakon uzorkovanja, sadržaj u svakoj kanti se dobro promiješa nožem ili nekom metalnom šipkom, da bi se ujednačio. Zatim se pakuje u PVC kesu u koju se stavlja etiketa sa podacima o uzorku: naziv naručioca, sa njegovim podacima i kontaktima, potom datum uzorkovanja, opis parcele, dubina uzorkovanja i naziv biljne vrste. Nakon vađenja i pakovanja uzorci se transportuju do laboratorije.