Kuća porodice Vučenović iz lijevčanskog sela Rogolji liči na košnicu, jer su se osim vrijednih domaćina u njoj po 28. put nastanile pčele.
Sredinom maja veliki roj pčela spustio se na zid porodične kuće Aleksandra i Tanje Vučenović u Rogoljima, bogatom selu u srcu Lijevče polja. Ovo je prema njihovim riječima dvadeset i osmo proljeće da im pčele ulaze u kuću, a ovogodišnji roj je do sada najveći.
"Sve je počelo davne 1989. godine. Bio sam trinaestogodišnjak kada su se pčele uselile u porodičnu kuću. Pronašle su sebi put i između cigli sa obje strane kuće ušle u međuprostor između ploče i plahona. Te godine smo imali porodičnu tragediju, poginuli su mi majka i djed. Svi smo pretpostavili da su pčele nagovijestile neka bolja i sretnija vremena", priča Aleksandar Vučenović.
Niko ne zna kakvo je stanje unutra gdje pčele neumorno rade. Neprestano se čuje zujanje, a na plahonu u dnevnom boravku, paralelno sa ulazom nalaze se žuti krugovi, koji mirisom podsjećaju na med.
"Jedna mudra baka mi je rekla da su pčele čuvar kuće. I evo, kuća mi miriše na med i pčele, vrijedni smo i zdravi i prati nas sreća. Navikli smo na pčele i obradujemo se svakoj novoj sezoni"
"Dolazili su pčelari, znatiželjnici, komšije. Nagovarali su me da razvalimo cigle ili probijemo ploču ili plahon i da vidimo šta je unutra, ima li meda. Sve sam ih redom odbio. Smatram da su pčele čuvari moje kuće, njihovo prisustvo mi mnogo znači iako sam alergičan na pčelinji ubod", kaže Aleksandar.
Vučenovićev komšija, agronom Momir Cvjetković ima svojevrsno opravdanje za ovaj neobični pčelinjak. Po njegovim riječima je nekoliko faktora uticalo da se pčele nastane u kuću gdje žive ljudi.
"Kuća je na mirnom mjestu, okružena bagremom, cvijećem i raznim medonosnim biljem. Unutra, gdje su se pčele nastanile je suho i mračno, nema ni štetnika. Glavni ulaz im je sa jugozapadne strane zbog svjetlosti i toplote, mada imaju i manji izlaz sa suprotne strane, upravo zbog kretanja sunčeve svjetlosti tokom dana", objašnjava Cvjetković.
Aleksandar, jedno vrijeme Osječanin, sa prebivalištem u Stadionskom naselju u tom hrvatskom gradu, koji se opredijelio da živi u majčinom selu, kaže da je 2007. godine građevinskom pjenom zatvorio ulaze pčelama, te da se ispostavilo da je napravio ogromnu grešku. Ubrzo nakon toga doživio je tešku saobraćajnu nezgodu.
"Jedna mudra baka mi je rekla da odmah otvorim pčelinje ulaze, jer su one čuvar kuće. Tako sam i uradio i evo kuća mi miriše na med i pčele, vrijedni smo i zdravi i prati nas sreća. Navikli smo na pčele i obradujemo se svakoj novoj sezoni", kaže Aleksandar.
Da je zaista riječ o vrijednoj i složnoj porodici, uvjerili smo se na licu mjesta. Za nekoliko minuta dok smo fotografisali kuću i razgovarali sa Aleksandrom i Momirom, supruga Tanja i kćerka Slađana pripremile su ukusnu mezu i kolače, a sin Srđan piće. Potom se latio harmonike i odsvirao "Obraše se vinogradi dole kraj Topole", koja se upravo i čula do susjedne Nove Topole.
Uvijek nasmijani Aleksandar kaže da je pjesma namijenjena inžinjeru i komšiji Momiru Cvjetkoviću i njegovom ujaku Mirku Sladojeviću, koji su još uvijek neženje. Za to vrijeme pčele su unosile i posljednji nektar jer se sunce već gubilo za obližnjom Kozarom.
Foto: Boško Grgić
Fotoprilog
Tagovi
Autor
Boško Grgić
Momir Cvjetković
prije 7 godina
Nema ništa bez Rogolja ni Rogoljčana!
Strikano
prije 7 godina
Prijatelju Žule, toj dvojici kršnih momaka sa slike nagrebi malo tog meda, možda se i ožene.