Klimatske promjene pogoduju pčelarima, šuma odlično medi

U Novom Varošu, selu u općini Stara Gradiška u novogradiškoj Posavini, godinama se druže i pčelare dva hrvatska branitelja Krešo Kastmüller i Nenad Valentić. Obojica su se ozbiljno posvetili pčelarstvu, osnovali obiteljska poljoprivredna gospodarstva, i trenutačno svaki od njih ima pčelinjak sa više od 200 pčelinjih društava što, kažu, iziskuje puno rada.

Ljubav prema tim vrijednim i korisnim kukcima i prema prirodi veliko su im nadahnuće za bavljenje tim poslom.

Pčelarstvom se nekada bavio Krešin otac Živko. Krešo tada nije imao vremena za pčele, kao vrstan automehaničar imao je do Domovinskog rata dobro uhodan posao u svojoj mehaničarskoj radionici u Novom Varošu, uz frekvantnu cestu koja sa autoceste Zagreb-Lipovac vodi u Bosnu i Hercegovinu. Nažalost, već na početku rata selo je okupirano, Krešo je kao branitelj u to vrijeme s obitelji živio u Novoj Gradiški i 1993. godine nabavio prve košnice.

U pčelarstvo je, kaže, krenuo kao hobist, prvi pčelinjak sa tridesetak pčelinjih društava imao je u Savskom Boku, a nakon završetka rata preselio je i smjestio pčelinjak u vrt i voćnjak iza rodne kuće. Iako sada kao umirovljeni branitelj s obitelji živi u Novoj Gradiški, svakodnevno dolazi u Novi Varoš gdje trenutno brine o 210 pčelinjih društava.

Počeo sa 6 a sada ima 200 pčelinjih zajednica

Krešin suseljanin Nenad Valentić pčelarstvom se počeo baviti 1995. godine, odmah nakon završetka Domovinskog rata.

"Kada smo se vratili u Novi Varoš, trebalo je započeti novi život, a pčelarenje mi je kao bivšem branitelju djelovalo kao koristan i nadasve smirujući posao, tim više što sam zaljubljenik u prirodu i ovaj naše prekrasan posavski kraj. Prvi mentor mi je bio Krešo, koji je imao nešto više iskustva, polako sam uz njega počeo raditi, sada svaki imamo svoje velike pčelinjake. I dalje uspješno surađujemo, razmjenjujemo iskustva i korisne informacije i družimo se", kaže Nenad.

Počeo je pčelariti sa 6 košnica, iduće godine imao ih je 30, pa 50, sada ima oko 200 košnica. Pčelinjak se nalazi na prekrasnoj lokaciji koja se zove Livada u šešu, u pravom posavskom krajoliku okruženom bogatom vegetacijom, starim šumama u kojima prevladava hrast lužnjak. Nekoliko dugačkih redova pčelinjih zajednica smješteno je u oazi sa stablima starih sorti jabuka i krušaka i većim nasadom oraha, a u blizini su i dva ribnjaka, pa je Livada u šešu pravi mali raj za rad i odmor.

Pčelarstvo je braniteljima i svojevrsna radna terapija

Kastmüller i Valentić najveći su pčelari na krajnjem zapadnom dijelu Brodsko-posavske županije.

"Lokacija je idealna za pčelinjak. Od pčelinjih paša ima nešto bagrema, amorfe, divlje kupine, ciganskog perja, metvice još drugih medonosnih biljaka, neke možda i ne poznamo dovoljno. U posljednje vrijeme najviše medi šuma, ima puno medne rose. Područje je bogato pčelinjim pašama, tako da i u stacionarnom pčelinjaku možemo imati dobar unos meda i drugih pčelinjih proizvoda. Budući da ne selim na druge paše u ovom načinu pčelarenja jako je bitno odraditi sve poslove na vrijeme i iskoristiti sve mogućnosti i blagodati koje pčele pružaju da bi se od toga moglo preživjeti", kaže Valentić koji je prije 5 mjeseci dobio otkaz na poslu. Srećom godinama je širio pčelarstvo tako si je u međuvremenu osigurao radno mjesto.

I umirovljeniku Kastmülleru bavljenje pčelarstvom je svojevrsna radna terapija, a rad, vrijeme i ljubav koje ulaže u taj posao donose mu i važan dodatni izvor zarade. Uz med skuplja i propolis, a bavi se i prodajom rojeva za koje ima dobro tržište.

Posljednjih godina sve više šumske medne rose

"Zanimljivo je da ove klimatske promjene posljednjih godina koje poljoprivrednicima donose sve više problema izgleda pogoduju nama pčelarima u pojedinim dijelovima Hrvatske, osobito u ovom našem kraju bogatom šumama. Prije je šuma rijetko medila, možda jednom u 10 ili 15 godina, a sada skoro svake godine i ta medna rosa jedna nam je od važnijih pčelinjih paša. Od šumskih vrsta na našem području najviše medi hrast lužnjak, kojeg ovdje ima u Posavini ima u izobilju, ali i klen kojeg također ima dosta“, zadovoljan je Kastmuller i ovogodišnjom pčelarskom sezonom. Podsjetio je da je i lani šuma izuzetno dobro medila pa su vrcali puno medljikovca, meda tamnije boje i dobrog okusa. Osim šume koja je bogata mednom rosom, pčele ovih dana rado obilaze i zlatnicu (zlatošipku), metvicu, divlju bijelu djetelinu.

Kada sam sa domaćinima obilazio njihove pčelinjake Valentić je bio zadovoljan radom pčela. Provjerom vage utvrdio je da su tog dana unijele sedamdesetak dekagrama meda u košnicu, što je, kaže, dobro za ovo doba, inače, izrazito sušne godine.

Pčelare raduju sve veće površine pod ekološkom proizvodnjom

"U blizini je i jedna velika borova šuma za koju malo tko zna. To je veliki kompleks koji je sadila i moja mama kada je bila cura. I ta šuma zna zamediti negdje u lipnju. Ovaj naš kraj je idealan za pčelarstvo jer je to čista priroda, nema nekih zagađivača, a posljednjih godina sve više poljoprivrednika na području naše općine preorijentiralo se na ekološku proizvodnju, osobito stočari koji siju veće površine djeteline i lucerne, a one su i dobra pčelinja paša", ističe Valentić da im i taj novi trend poljoprivrednika ide na ruku.

Kao pobornici čiste prirode i zdravog okoliša on i njegova supruga Marija, inače slikarica, u svom vrtu i voćnjaku uzgajaju razno povrće i voće bez uporabe kemijskih sredstava, a med i drugi pčelinji proizvod svakodnevni su u njihovoj ishrani. Tako je, kaže Kastmüller, i u njegovoj obitelji. Med se koristi umjesto šećera, koriste cvjetni prah, propolis.

"Oko pčela, osobito u ovako većim pčelinjacima uvijek ima posla. Ako želite da vam pčelinje zajednice budu zdrave i jake, a jedino takve mogu vam dati meda i drugih proizvoda, oko njih morate raditi gotovo svaki dan cijele godine. Primjerice, sada je još sezona vrcanja meda, liječenja pčela protiv varoe, pripremanja pčelinjih društava za zimu uz osiguranje dovoljnih količina hrane. U zimi je golem posao pripremanja okvira, utapanja satnih osnova, pripremanja dijelova košnica za sljedeću sezonu", nabraja Kastmuller samo neke poslove.

Teža prodaja domaćeg vrhunskog meda zbog uvoznog

Naši domaćini zadovoljni su što se bave ovim korisnim poslom koji im kao braniteljima mnogo znači, jer su se našli u tome, to ih smiruje i odmara. Nažalost, kažu, nezadovoljni su stanjem na tržištu meda i pčelinjih proizvoda.

"Otkupne cijene na veliko su niske, primjerice za kilogram livadnog otkupljivači nude dvadesetak kuna, strahovito puno se uvozi meda sumnjive kvalitete, tako da mi naš med vrhunski teško plasiramo. Što se tiče meda trebalo bi uvesti reda kao u drugim državama Europske unije. Primjerice, u Austriji na trgovačkim policama smije biti samo 20 posto strane robe, čime se štite domaći proizvođači, a kod nas je vjerojatno obrnuto, nema prave mjere", kaže Kastmüller koji kao i Valentić prodaje med na kućnom pragu, ali i u Novoj Gradiški, Zagrebu i drugim mjestima.

Otkako je ovaj iskusni pčelar obnaša dužnost povjerenika za pčelarstvo na zapadnom dijelu koje pokriva Pčelarska udruga Nektar iz Nove Gradiške, uvedeno je dosta reda, nema više problema i kaosa sa selećim pčelarima kao prije nekoliko godina.

"Na jedno mjesto kod naplatnih kućica, gdje je za vrijeme rata bila baza UNPROFOR-a, neorganizirano nam je dolazilo mnogo pčelara iz drugih krajeva. Na malom prostoru znali su pčelari dovesti tridesetak kamiona i kontejnera i naravno zbog prevelikog broja pčela nitko nije imao pravog unosa meda.

Kada sam postao povjerenik dogovorili smo u našoj Pčelarskoj udruzi kako napraviti reda, i sada je to druga priča na zadovoljstvo lokalnih pčelara, jer imamo veće unose meda, nema bolesti, lakše nam je i sigurnije pčelariti", kaže Kastmuller.

Iako na tom području ima mogućnosti i uvjeta za širenje pčelarstva kao korisne grane poljoprivrede i zbog pčelinjih proizvoda i zbog oprašivanja, naši sugovornici kažu da nema zainteresiranih mladih, kao u nekim drugim dijelovima Hrvatske. Ponajviše zbog toga što je mnogo njih u potrazi trbuhom za kruhom napustilo to pogranično područje.

Foto: Vjekoslav Hudolin