Zimski period u pčelinjem životu je jako važan, jer od njega zavisi opstanak legla, ali i efikasnost u pripremi meda, naročito u prvoj proljetnoj paši. Kako pripremiti pčele za zimu?
U našim agroekološkim uvjetima priprema pčelinjeg društva za zimu počinje u augustu, kada pčele izbacuju trutove, točnije sa završetkom posljednje paše.
Međutim, kako bismo omogućili pčelama uspješno zimovanje, moramo voditi računa da osiguramo što kvalitetniju i bolju maticu, jer su njene vrijednosti višestruke. Smrtnost mlađih matica je deset puta manja od dvogodišnjih i tri puta manja od trogodišnjih, a količina matične supstance kod mlađih matica je daleko veća što omogućava formiranje kompaktnijeg klubeta (klupka). Prednosti ovakvog klubeta ogledaju se u tome da pčele troše manje hrane, manje se iscrpljuju, ali donose više meda.
Također, treba osigurati dva kilograma meda po ulici, ali ako ga nema dovoljno, može se dodati i šećerni sirup kao dodatak medu. Opća preporuka je da pčele zimuju na cvjetnom medu. Jedino se ne preporučuje da to bude med od medljike, jer potiče od sokova opalog grožđa i voća.
Važno je istaći kako ne treba ostavljati da zimuje društvo ispod pet ulica pčela, već ih treba spojiti sa jačim društvom. Najvitalnija pčela za zimovanje je ona koja se rađa iz legla nakon posljednje paše. Najkraće žive pčele koje su se izlegle u julu, dok nešto duže žive one izležene u septembru. Veoma je važno da pčele tokom zimovanja ne rade na njezi legla i na fermentaciji složenih šećera na fruktozu i glukozu. One pčele koje zimuju su dosta teže od ljetnjih, zbog izraženog masnog tkiva u trbuhu.
Ovaj period pčelinjeg života protiče kroz dvije karakteristične i potpuno različite faze:
Faza biološkog mirovanja je najstabilniji period i pčele tada mogu podnijeti temperature i do - 50 stupnjeva. Najkritičniji period je kod otopljenja, jer su pčele još uvek u fazi klubeta, a počinje leglo.
Temperatura u košnici u fazi biološkog mirovanja je nešto niža u odnosu na vanjsku sredinu. Međutim, vanjski dio klubeta ima oko 7 stupnjeva, dok kritična temperatura u centru, gdje je matica iznosi 14 stupnjeva. Da bi se formiralo leglo, neophodna je temperatura od 32-36 stupnjeva, a na periferiji klubeta može biti i 14 stupnjeva. Zbog toga je potrebno utopljavanje društva koje se ne vrši u septembru već u decembru i januaru. Za utopljavanje se koriste stiropor ili hartija.
Relativna vlažnost zraka u fazi biološkog mirovanja iznosi 40-50%, ali se povećava u fazi ekološkog mirovanja čak i do 80%. Zbog visoke relativne vlažnosti zraka, pčelama je neophodna i veća količina vode u odnosu na polen i nektar. Međutim, pčelama je najveći problem da osiguraju vodu. U početku koriste vodu iz meda, kasnije sakupljaju kapi koje su se kondenzirale u procesu disanja, ali kada otopli, pčele formiraju grupu takozvanih vodonoša koje im pravovremeno osiguravaju neophodnu količinu vode.
Količina kisika u fazi biološkog mirovanja se smanjuje za 3% i iznosi 18%, ali se zato uvećava za 1-3% i iznosi 3-5%. Međutim, u fazi ekološkog mirovanja se sve dovodi u normalu.Točnije, količina kisika je 21%, a ugljičnog dioksida 0,03%.
Jako je važno da prvo leglo bude sa čeone strane košnice, jer je priliv svježeg zraka iznad leta košnice izraženiji. Kako bismo omogućili normalno zimovanje pčela, moramo ispoštovati navedene činjenice i voditi računa da pčele tokom zime imaju adekvatne uvjete za zdrav i normalan život. Uloga pčelara u prezimljavanju pčelinjih društava zato je izuzetno važna.
Foto: depositphotos.com; roman023
Tagovi
Autorica
