Dario pčelari, plete trnke i pomaže mladim pčelarima

Radeći pet godina automehaničarske poslove u Velenju i Mariboru, Dario Škorić je neprestano mislio o rodnom Potkozarju i selu Jazovac. Vidjevši da Slovenci njeguju pčelarstvo, Dario se odlučio na povratak i investiranje u košnice, rojeve, opremu i znanje.

Danas ima 60 pčelinjih društava i godišnju proizvodnju od 1 500 kilograma meda, za čiji plasman ne brine. On kaže da kvalitetan med od brdskih trava, cvijeća, medonosnog bilja, uvijek ima kupce. Područje Potkozarja nije zagađeno, posebno u selima na većoj nadmorskoj visini, gdje je upotreba hemijskih sredstava u poljoprivredi minimalna ili je sasvim izostavljena.

"Pčelarstvo sam oduvijek volio jer su se time bavili moj otac Slavko, djed Piljo i pradjed Stevan. Prije petnaestak godina zainteresovao sam se za ozbiljniju proizvodnju meda. Shvatio sam da to pruža mogućnost za dobru zaradu", ispričao nam je Dario Škorić, jedan od najmlađih pčelara koji u ovom poslu ima zavidno iskustvo te pomaže i drugima da krenu istim putem.

Pčelarstvo može obezbijediti direktorsku platu

Dario tvrdi da pčelarstvo može obezbijediti odličnu, pa čak i direktorsku platu. Ali da se dođe do tog stepena potrebno je dosta učenja i usavršavanja i naravno profesionalna pčelarska oprema.

"Prednost pčelarenja u Potkozarju je bogata ispaša kestena, lipe, bagrema te raznog poljskog cvijeća i šumskog bilja. Ovdje se herbicidi minimalno koriste, vazduh je nezagađen, voda je kvalitetna, pa su i pčele zdrave", kaže Dario.

Škorić ističe da je ova godina pogodna za pčelarenje jer su zabilježeni dugi periodi bez padavina, sa visokim temperaturama, pa je priroda bujala.

"Pčele su to uveliko iskoristile i košnice su već sada pune. Čak dva puta sam vrcao ovogodišnji med i veoma sam zadovoljan kvalitetom", pohvalio se Dario Škorić koji u svom pčelarenju kombinuje tradicionalna i moderna iskustva.

Dario majstor za pletenje trnki od ražene slame

Trnke od ražene slame su nekada imale široku primjenu a sada se većinom koriste za skidanje pčelinjih rojeva sa stabala. Dario ih proizvodi i za svoje potrebe, ponešto i za prodaju.

"Pčelinji rojevi često napuštaju sanduke, ukoliko su oni puni meda ili pčela, te traže druga mjesta. Oni se hvataju za grane obližnjeg drveća i tada je potrebna velika vještina da bi se pčele pokupile i smjestile u novu košnicu. Svemu se mora prići krajnje oprezno i sa velikom pažnjom", naglašava Škorić koji nam je, na takvom primjeru, demonstrirao svoju vještinu i pokazao način efikasnog skidanja pčelinjih rojeva sa grana.

On kaže da se prvi rojevi uglavnom hvataju za niske grane, najčešće kruške i šljive. Kasniji rojevi koji se odvajaju od istog društva idu u visinu i do njih je mnogo teže doći. "Karkateristično je da se rojevi rijetko hvataju za stabla trešnje ili ljeske, a ukoliko se to i dogodi, nerado ih skidam jer na toj vrsti drveća završavaju lošiji ili čak bolesni i dekoncentrisani rojevi pčela", tvrdi Škorić na osnovu bogatog pčelarskog iskustva.

Svoje vještine Dario Škorić prenio je mnogim mladim pčelarima u Vilusima, Jazovcu, Jurkovici i drugim potkozarskim selima. Obično ga neiskusni pčelari pozivaju da uhvati odbjegli roj. Tada im uz uslugu hvatanja roja održi i kratko predavanje i populariše pčelarstvo. Zbog Darija se desetak mladih ljudi u Potkozarju opredijelilo za pčelarstvo.