Gdje je najbogatija trpeza za praznik nego baš u selu. I gdje se farba više jaja nego baš u poljoprivrednim domaćinstvima?
Danas, 20. aprila, pravoslaci, katolici i protestanti, na isti dan, obilježavaju najveći najveći hriščanski praznik, Uskrs.
Uskrs, Vaskrs, Veligden ili Vazam (Vuk St. Karadžić) kod poljoprivrednika je praznik nad praznicima, sada i oduvijek. Praznik se slavi u čast biblijskog događaja kad je razapeti Hristos, u praskozorje, ustao iz mrtvih i na taj način pobijedio smrt, obećavajući svim svojim sljedbenicima vječni život.
Na sam dan praznika organizuju se u nekim sredinama različite "tucanijade" u kojima će takmičari pokušavati da jedan drugom razbiju šareno obojena jaja, a čije bude najtvrđe, taj će da se hvali do sljedeće godine u ovo doba. Ima takmičara koji u potrazi za jajima sa tvrdom ljuskom obilaze sve salaše, putujući čak u u druge zemlje, u okviru priprema.
Upriliče se smotre narodnih običaja, naročito za djecu, uvečer bude koncert i druge savremene zabave. Vuk Karadžić bilježi da je korijen ovakvih okupljanja u nekadašnjem običaju da se poslije službe u crkvi narod malo proveseli na pogodnom mjestu u blizini crkve, uz hranu, piće i razbijanje uskršnjih jaja, bez obaveze i posebne organizacije.
Neke poljoprivredničke porodice su sklonije privatnom proslavljanju, kod kuće uz bogatu trpezu oko koje se okupljaju najbliži i dolaze gosti, ponekad čak i iz inostranstva gdje žive i rade. Uostalom, gdje je najbogatija trpeza za praznik nego baš u selu, kod roditelja ili rodbine? I gdje se farba više jaja za Uskrs nego baš u poljoprivrednim domaćinstvima?
Ne bacajte ljuske od jaja - evo kako ih možete iskoristiti u svojoj bašti
Što je i razumljivo, jer poljoprivrednici gaje kokoške, a svakako odvajaju jaja za praznik u velikom broju, negdje i na stotine.
Jaja se blagovremeno farbaju da bi na prazničnom stolu zadivila sve prisutne. Koriste se stare tehnike bojenja biljkama, naročito lukovinom, to jest skuhanim ljuskama od crnog luka, koje se u ponekim kućama skupljaju i pripremaju mjesecima. Jaja obojena u lukovini imaju sjajnu smeđu boju, od svijetle do sasvim tamne, a smatraju se i kao veoma zdrava. Još domaćice u vodu i lukovinu dodaju so i biber, da budu još ukusnija.
Za farbanje se takođe koriste dijelovi drugih biljaka – ljuska bijelog luka, za svijetloplavu boju, cvijet maslačka za žutu, list špinata i sličnih biljaka za zelenu. Najvažnija je crvena boja, koja se uglavnom kupuje u prodavnici.
Prije potapanja u boju, jaja se pripremaju tako da se na ljusku postavi list ili cvijet pa se sve uveže u elastičan materijal (nekad su za ovo služile najlon čarape). Kad se bojenje završi, na mjestu gdje se nalazio list ostat će neobojeno mjesto. Postojao je nekad način šaranja jaja voskom. U spravu koja se zove "šaraljica" sipa se rastopljeni vosak koji se polako izliva na ljusku jajeta namijenjenog bojenju, pa na mjestima gdje se nalazio vosak ostanu "bijele grane".
U zavisnosti od vještine domaćice (s obzirom da je sav posao oko farbanja jaja ženski posao), ovako su nastajali cvijetni motivi, religiozni simboli i različite šare. Ova tehnika je uglavnom zaboravljena i može da se vidi samo na smotrama narodnog stvaralaštva i u etnološkim filmovima.
Uz poštovanje običaja, ručak je obilan i bogat, uključuje mrsnu trpezu poslije dugog Velikog posta, zastupljene su različite vrste mesa, mliječni proizvodi i naravno jaja. Obavezno je mlado povrće, crni i bijeli luk, rotkvice i salata.
Poslije ručka obično ostane mnogo polupanih farbanih jaja, kojima je u gastronomiji posvećena posebna rubrika. Treba ih iskoristiti u raznim jelima, a poneka će dobiti i domaće životinje i živina, "radi zdravlja".
Svima vama koji danas proslavljate Agroklub želi da ovaj praznik provedete u miru i zdravlju, sa onima koje volite. Sretan Uskrs!
Tagovi
Autorica