Snažni globalizacijski i tehnološki utjecaji ovu su zemlju istočne Afrike zatekli u raskoraku između romantične tradicije i surovog razvoja.
Lav, slon, bivol, leopard i nosorog u Keniji čine veliku petorku (“Big five”), koja zajedno sa zadivljujućim pejzažima stvara osnovu prihoda od safari turizma. Nema puno zemalja koje se mogu pohvaliti tolikim nacionalnim parkovima i životinjskim blagom u njima. Hiljade grla u velikim migracijama prizor su kojeg plaćaju doživjeti brojni.
Kenijska populacija raste, u zadnjih se 30 godina uduplala, pa se današnji broj stanovnika procjenjuje na 57 miliona, od kojih desetak posto živi u vrlo napučenoj prijestolnici Nairobiju. Tek je 4% stanovnika starije od 65 godina!
Posjetili smo Keniju u sklopu IFAJ svjetskog kongresa agrarnih novinara
Glavni grad donosi kontraste, velebni neboderi tek su stotinjak metara daleko od naselja u kojem jedva preživljava brojno stanovnišvo. Ekskluzivni golf klub ovdašnje elite, nije suviše udaljen od gusto naseljenih, kartonima i limovima improviziranih skloništa najveće sirotinje - slumova.
Snažni globalizacijski i tehnološki utjecaji ovu su zemlju istočne Afrike zatekli u raskoraku između romantične tradicije i surovog razvoja.
Nasljeđe britanskog kolonijalizma vidljivo je posvuda. Voze lijevom stranom ulice, nose engleska imena. Uz svahili koji se koristi u više afričkih država i engleski je službeni. Govore ga svi s kojima smo se susreli.
Posjetili smo lokalnu tržnicu na kojoj tamošnji poljoprivrednici prodaju povrće i voće, kazuju nam kako velik dio ponude dolazi i putem prekupaca iz susjednih Ugande i Tanzanije. Bamija, blitva, raštika, krumpir, luk, lubenice nude se na tlu, posložene na prostirkama tek koji milimetar od tla. Tek metar ili dva od prometnice.
Brojni se svakodnevno surovo bore za pokoji šiling prihoda (tečaj 1EUR = 150 kenijskih šilinga). Cjenkanje je ovdje nacionalni sport.
Na cestama je vidljiv priličan utjecaj azijskih brendova - Isuzu, Toyota, Tata, Mahindra, Suzuki, Mitsubishi. Evropska vozila prava su rijetkost, vidio sam tek poneki Mercedes.
Ova zemlja, deset puta veća od Hrvatske (nešto veća od Francuske) poznata je po tradicijskom stočarstvu, ali i uzgoju cvijeća, kafe i čaja. Stada i pastiri su posvuda. Goveda, koze, ovce viđamo uz prometnice.
Pojedincima nije strano 'ubit oko' na travnjaku ili betonu uz ceste.
Ne mogu si Kenijci često priuštiti meso, ali mlijeko i krv im i danas pomaže opstati.
Uz ceste se znaju vidjeti i majmuni (pavijani), ali i veće životinje poput zebri, antilopa, pa i žirafa.
Standard je relativno nizak, mnoštvo Kenijaca je na minimalcu koji se kreće oko 100 eura na mjesec. Prodaja blitve po cijeni jedan šiling za jedan list, kojoj smo svjedočili, dovoljno oslikava razmjere kupovne moći.
Priroda je spektakularna, ali kontaminirana. Nedostaje infrastrukture, smeće je posvuda. Prikupljanje otpada je vrlo ograničeno i mnoštvo ambalaže nalazi se uz prometnice.
Vidno nedostaje većih investicija, ali i organiziranog javnog prijevoza. Uz male privatne buseve po većim gradovima i motoristi nude usluge taksi prijevoza.
Iako se nisam osjećao nespokojno, o sigurnosti govore i duge cijevi na ulicama te činjenica da su zaštitari i sigurnosne rampe ispred svih većih hotela.
U prometu za naše pojmove vlada priličan haos, doduše, bez vidljive nervoze - prilično su staložen narod. Valja notirati da Kenijci često koriste frazu Hakuna matata što bi u prijevodu bilo - 'bez brige' ili 'sve je u redu'. Ta fraza očito ima i širu socijološku dimenziju. U glavnom sam gradu na tek dva mjesta vidio zebru (obilježen pješački prijelaz). Semafor nisam, ali dodat ću u ovu reportažu da kolege tvrde kako su vidjeli jedan ;)
Kenija se smatra kolijevkom naše civilizacije, što zbog pronalazaka ostataka najstarijih hominida, što zbog iznimno povoljnih uvjeta za razvoj života Velike rasjedne doline - tog geološkog fenomena vidljivog i iz svemira.
Posjetili smo i poznati nacionalni park Masai Mara, u kojem se svake godine odvija Velika migracija - milioni gnuova, zebri i antilopa forsiraju rijeku Mara iz Tanzanije u potrazi za pašnjacima. Jedan od najimpresivnijih prirodnih događanja na planetu.
Od našeg vozača Vincenta, naučili smo da uz “Big Five” postoji i neslužbeni “Ugly Five”, top lista ne osobito atraktivih životinja, dakako ne manje važnih za ekosistem.
Kenijci (još uvijek) nisu napravili neke naše greške. Zapadnjaci ovdje dolaze potaknuti razvoj, učiti ih ekonomiji, koja je njih same dovela do toga da u matičnim zemljama više nemaju netaknute prirode, koju sad rado plaćaju doživjeti u Keniji.
Provodeći vrijeme s dragim i skromnim Kenijcima tako se nameće pitanje šta je ispravno. Mi smo bolji u brojevima, dok se oni nekako čine ljudskijima. Neiskvarenima.
Asante sana (hvala lijepa, op.ur.) Kenija.
Fotoprilog
Tagovi
Autor
