Tamo gdje ovca legne - tu kuću gradi

Ovca je, prema raspoloživim podacima, pripitomljena prije oko 8.000 godina, u južnoj i jugoistočnoj Aziji, odakle se širila po svijetu. Spadala je u prva platežna sredstva u doba razvoja trgovine. Nastala je domestifikacijom divljih muflona, a od te prvobitne vrste ljudi su odgajili preko dvije stotine rasa ovaca.

Podnosi hladnu klimu, jak vjetar, ali i vrućinu. Živi na planinama i u ravnicama. Nema velike zahtjeve, a daje u izobilju mlijeko, meso, kožu i vunu. 

Sve od nje čovjeku je na korist

Prosječan seljak veoma se obraduje kad čuje da broj ovaca raste te da ih sve više domaćinstava gaji, a veoma uznemiri u slučaju manjeg gajenja, jer to, po starom uvjerenju, sluti na veliku nesreću. Ova životinja užive veliko poštovanje kod poljoprivrednika jer "sve od nje čovjeku je na korist".

Vjerovanje je da na području gdje će se obavljati radovi, pa ondje gdje one legnu da prespavaju, tamo je "čisto mjesto" pogodno za ljudski boravak i napredak. Bolesna djeca i odrasli uvijani su u ovčije kože i to je, prema opštem ubjeđenju, pomagalo. Od kože se pravila odjeća, često bez skidanja vune, topli gunjevi, pršnjaci i opaklije, to jest velike kabanice koje pokrivaju čobanina od tjemena do tabana i savršeno ga brane od hladnoće i kiše.

"Nije opaklija nego dobraklija, opak bio ko joj ružno ime dao!", kaže stočar u "Pop Ćiri i pop Spiri" Stevana Sremca. Od vune se, vrlo složenim postupkom, pravi osnovna sirovina za nastanak tkanina i čuvenih ćilima. Vuna je jedinstvena u modnoj industriji i ne može da se zamijeni nikakvim drugim vlaknom. Koliki ugled je ovca imala, svjedoči stih iz narodne pjesme "kad nestane ovce i pšenice / nastanuće pošljednje vrijeme" - što znači, nestat će svijet.

Izašla iz raja

Zastupljena je i u umetnosti: na mnogim slikama sa historijskom temom vidi se i ona, obično negdje u uglu. Pominje se mnogo i u lirskim narodnim pesmama: "Osu se nebo zvezdama i ravno polje ovcama" (Banat), "Tera čoban ovčice" (zapadna Srbija), "Čuvam ovce kraj zelene jove", "Oj, ovčare beli jaganjčare" itd. Prema priči iz južne Srbije, kad su ljudi istjerani iz raja, ovca je dobrovoljno pošla za njima, da im se nađe. Iako nije ništa zgriješila i niko je nije izbacio, bezazlena životinja napustila je raj i nastanila se s ljudima.

Obezbjeđuje im, tokom svog životnog ciklusa, vunu od koje se pravi odjeća i mlijeko, za sir i druge proizvode. Bar polovina od broja jaganjaca koje ovca ojagnji za života završi kao svečano jelo na prazničnoj gozbi. U pravoslavlju i katoličanstvu vjernici se nazivaju "božjim stadom" ili "božjim ovcama", za ilustraciju dobrote i strpljivosti ovog ljupkog stvorenja, dok je jagnje u cijelom hrišćanstvu simbol žrtvovanja za druge.

U islamu, meso, mlijeko i ostali proizvodi od ovce su dozvoljene namirnice. Čak i u vrlo strogim pravilima jevrejske ishrane ovčetina je dopuštena, pod uslovom da je pravilno pripremljena (košer ili halal kod muslimana). Svjetski gledano, gdje god se ne jede svinjetina, ljudi troše više ovčetine.

Najviše ovaca na planeti ima Australija - po 150 na svakog stanovnika.