Nosi pisma, spasava svijet, podržava zaljubljene, a po potrebi može da posluži i kao ručak
Kad je prvi golub prenio pismo u kome opsjednuti grad traži pomoć ili zaljubljeni momak odgovor od djevojke? Historija ne bilježi, ali, priče o golubovima pismonošama sežu u tako daleku prošlost da im se svaki trag gubi u narodnoj mašti. Prema mitu o potopu, Noje je poslao golubicu da izvidi ima li ikakvog kopna iza beskrajnog mora i ona se vratila noseći lisnatu grančicu, a vratila se zato što joj je na Nojevoj barci bio partner.
Od tada, priče o izvanrednoj orijentaciji i vjernosti golubova ne prestaju da zanimaju ljude, a pun golubarnik (golubinjak) donedavno je predstavljao obilježje imućnog domaćinstva.
Golubovi (Colombidaes) su ptice iz roda Columbiformes koji obuhvata 308 poznatih vrsta. Rasprostranjeni su širom svijeta, pravi kosmopoliti, a najveća raznolikost vrsta zapaža se u Australiji i Indoneziji. Najčešće se viđa golub pećinar ili golub uličar (Columba livia), on u velikom broju naseljava seoske i gradske sredine u Evropi. Smatra se da je prvi put pripitomljen prije više od 3.000 godina - Egipćani i Sumeri smatrali su ga svetom pticom, glasnikom bogova. Čak su u grobnicama nađene mumije golubova, vjerovatno zato da bi faraon i poslije smrti mogao da šalje poruke. Običaj da se gaje golubovi Egipćani su dalje širili na druge civilizacije s kojima su dolazili u dodir.
Priča o Caru i pomeranskom gušanu: "Svi me pitaju ima li zarade"
Poznato je da su antički Grci i Rimljani već odgajali različite vrste golubova i bili vrlo ponosni na svoje znanje. Tokom feudalizma plemstvo se dičilo jatima rasnih golubova dok je seljaštvo smjelo da drži samo obične, poludivlje. Sa raspadom feudalnog sistema formiraju se udruženja golubara koji s velikom posvećenošću popularizuju nove vrste rasnih golubova.
Osnovna podjela ovih ptica je na ukrasne, koji se gaje zbog ljepote, i sportske, kod kojih su u prvom planu njihova letačka sposobnost. Svi su zbijene građe, kratkog vrata i kljuna. Kopnene su ptice i veoma dobri letači. Monogamni su i na jajima naizmjenično leže mužjak i ženka. Hrane se sjemenkama, voćem i biljkama. Osnovna simbolika goluba i golubice je ljubav i vjernost. Običaj u staroj Grčkoj nalagao je da mladenci žrtvuju Afroditi, zaštitnici ljubavi, par golubova, koji nisu bili ubijani, nego pušteni na slobodu. Sličnih običaja ljudi se drže i danas, puštajući parove ili čitava jata golubova da polete iznad svečanog skupa.
Nekadašnji poljoprivrednici vjerovali su da je golub poslat ljudima kao anđeo čuvar i da može da ih spasi iz velike nevolje. Nađeno pero goluba čuvali su kao amajliju. "Oj golube, moj golube", "Golubice bijela, što si nevesela", "Leti leti bijeli golube", "Doleteće beli golub" i druge pjesme svjedoče koliko je ova ptica poznata i omiljena širom regiona.
Isto pokazuju lična imena Golub, Goluban i Golubica, prezimena Golub, Golubović, Golubovac, ime grada Golupca, Golubići kod Užica, Golubovac kod Paraćina, Golubinje kod Majdanpeka itd. O običaju da imućnije porodice u Vojvodini imaju svoja jata golubova Veljko Petrović napisao je novelu "Golubica sa crnim srcem".
Ipak, uz sve poštovanje, golub je itekako mogao da završi u čorbi ili paprikašu, jer je nekadašnje seljaštvo smatralo da je meso ove ptice veoma zdravo, spas za ljude koji se oporavljaju od bolesti i za slabašnu djecu. Danas je ratarska čorba od golubova još u ponudi ponekih etno restorana jer se način ishrane u većini porodica izmijenio.
Izvori: Mika Waltari - Egipćanin, Vuk St. Karadžić - Rječnik
Tagovi
Autorica