Porodično nasilje na selu: Žene šute i trpe, jer nemaju kuda

U toku je međunarodna kampanja "16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama" koja je počela 25. novembra i traje do 10. decembra. Kad se postavi pitanje "da li nasilja prema ženama u selu ima više ili manje nego u gradu", mnogi stanovnici sela odmah će odgovoriti "nema toga kod nas, mi smo mirni i vrijedni ljudi".

Međutim, dovoljno je prisjetiti se da svaka porodica u selu, baš kao i u gradu, ima bar jednog prijatelja, rođaka, kuma, komšiju ili člana koji manje ili više redovno prebija ženu dok mu sredina nalazi različite izgovore: "Imao je težak život", "Dobar je on, ali kad popije sasvim se promijeni", "Ljubomoran je, a možda ima i razloga" i tako dalje.

"Nasilja na selu ima itekako"

Uostalom, ne treba ići dalje od Gugla ili pregleda dnevnih medija, pa se suočiti sa podacima o izuzetno nasilnim postupcima prema ženama upravo u selima. Klima u selu pogoduje prikrivanju, što znači i opstanku nasilja, koje ima osobinu da buja u tišini, u svakoj sredini.

Menjati svest: Ženama na selu je težak put do uspeha - razumite to!

"Nasilja na selu ima itekako. Teško je procijeniti da li više ili manje nego u gradu, jer žene iz sela vrlo rijetko odlučuju da prijave. Sredina u selu je patrijarhalnija, tako da su prijave rijetke, a skoro po pravilu žena povuče prijavu jer smatra da nema kud", kaže sociolog u kikindskom centru za podršku ženama, Afrodita Šari, dodajući da su žene na selu često ekonomski potpuno zavisne.

"Ako je radila u poljoprivredi, nema staža, nema penziju, trpi nasilje do kraja života."

Ne vide izlaz

Ona navodi slučaj žene koja ima 61 godinu, ima četiri godine penzijskog staža, prijavila je nasilje, ali, ne vidi izlaz i prvom prilikom će se pomiriti s mužem.

"Neće da iziđe iz kuće, tu je radila cijeli svoj život, ulagala u kuću, svoj rad i snagu, i sad, kuda će? Druga priča: bez radnog staža, bez penzije, niti može negdje da se zaposli, niti ima gdje da se vrati, a godine stigle. Muž se za svoju penziju snašao, ona nema ništa", kaže naša sagovornica.

"Žene koje nemaju kud."

Ni roditelji neće da je prime u kuću

Poznato je da su institucije i organizacije koje se bave ovom temom stacionirane u gradovima i nemaju svoje "filijale" u selima. Izlazak ekipe stručnjaka cenatra za socijalni rad ili policijske patrole na teren, u selo, izazvat će, nema sumnje, veliko zanimanje, a pitanje je hoće li zaustaviti nasilnika u njegovom naumu.

Dešava se da žena prijavi nasilnika, a on je ipak ubije. Ako žena uspije da izvuče živu glavu, i skloni sebe i djecu, ima slučajeva da ni roditelji neće da je prime u kuću, strahujući od zeta nasilnika. Jedna stanovnica sela u opštini Čoka uspjela je da ode od nasilnog muža, ali, sa dvoje djece predškolskog uzrasta jedva je našla stan u Kikindi. Roditelji, imućni ljudi sa kućom u selu i stanom u gradu, nisu je primili. Otac bi možda i pristao, ali majka nikako, jer, "sramota je".

SOS telefon za žrtve nasilja u FBiH je 1264, a u RS 1265. Namijenjen je žrtvama koje su u situaciji nasilja u porodici ili trpe neki drugi oblik partnerskog nasilja.