"Nasilja na selu ima itekako. Teško je procijeniti da li više ili manje nego u gradu, jer žene iz sela vrlo rijetko odlučuju da prijave", kaže sociolog Afrodita Šari.
U toku je međunarodna kampanja "16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama" koja je počela 25. novembra i traje do 10. decembra. Kad se postavi pitanje "da li nasilja prema ženama u selu ima više ili manje nego u gradu", mnogi stanovnici sela odmah će odgovoriti "nema toga kod nas, mi smo mirni i vrijedni ljudi".
Međutim, dovoljno je prisjetiti se da svaka porodica u selu, baš kao i u gradu, ima bar jednog prijatelja, rođaka, kuma, komšiju ili člana koji manje ili više redovno prebija ženu dok mu sredina nalazi različite izgovore: "Imao je težak život", "Dobar je on, ali kad popije sasvim se promijeni", "Ljubomoran je, a možda ima i razloga" i tako dalje.
Uostalom, ne treba ići dalje od Gugla ili pregleda dnevnih medija, pa se suočiti sa podacima o izuzetno nasilnim postupcima prema ženama upravo u selima. Klima u selu pogoduje prikrivanju, što znači i opstanku nasilja, koje ima osobinu da buja u tišini, u svakoj sredini.
Menjati svest: Ženama na selu je težak put do uspeha - razumite to!
"Nasilja na selu ima itekako. Teško je procijeniti da li više ili manje nego u gradu, jer žene iz sela vrlo rijetko odlučuju da prijave. Sredina u selu je patrijarhalnija, tako da su prijave rijetke, a skoro po pravilu žena povuče prijavu jer smatra da nema kud", kaže sociolog u kikindskom centru za podršku ženama, Afrodita Šari, dodajući da su žene na selu često ekonomski potpuno zavisne.
"Ako je radila u poljoprivredi, nema staža, nema penziju, trpi nasilje do kraja života."
Ona navodi slučaj žene koja ima 61 godinu, ima četiri godine penzijskog staža, prijavila je nasilje, ali, ne vidi izlaz i prvom prilikom će se pomiriti s mužem.
"Neće da iziđe iz kuće, tu je radila cijeli svoj život, ulagala u kuću, svoj rad i snagu, i sad, kuda će? Druga priča: bez radnog staža, bez penzije, niti može negdje da se zaposli, niti ima gdje da se vrati, a godine stigle. Muž se za svoju penziju snašao, ona nema ništa", kaže naša sagovornica.
"Žene koje nemaju kud."
Poznato je da su institucije i organizacije koje se bave ovom temom stacionirane u gradovima i nemaju svoje "filijale" u selima. Izlazak ekipe stručnjaka cenatra za socijalni rad ili policijske patrole na teren, u selo, izazvat će, nema sumnje, veliko zanimanje, a pitanje je hoće li zaustaviti nasilnika u njegovom naumu.
Dešava se da žena prijavi nasilnika, a on je ipak ubije. Ako žena uspije da izvuče živu glavu, i skloni sebe i djecu, ima slučajeva da ni roditelji neće da je prime u kuću, strahujući od zeta nasilnika. Jedna stanovnica sela u opštini Čoka uspjela je da ode od nasilnog muža, ali, sa dvoje djece predškolskog uzrasta jedva je našla stan u Kikindi. Roditelji, imućni ljudi sa kućom u selu i stanom u gradu, nisu je primili. Otac bi možda i pristao, ali majka nikako, jer, "sramota je".
SOS telefon za žrtve nasilja u FBiH je 1264, a u RS 1265. Namijenjen je žrtvama koje su u situaciji nasilja u porodici ili trpe neki drugi oblik partnerskog nasilja.
Tagovi
Autorica