Pjesme, šale i amaterska drama na žetvi

Kad počnu žetelačke svečanosti u selima, svašta može da se vidi i čuje. Žetva je u stara vremena, baš kao i danas, trajala - dok ne bude završena. Nekad bi za ovaj velik posao, naročito kod gazde koji ima mnogo zemlje, bile potrebne nedjelje i mnogo ljudi, čak i kad je mehanizacija ušla u "igru", a kamoli u doba srpa i kose.

Radeći po cijele bogovjetne dane, od svitanja pa do mrkle noći, nekad i uz fenjere, žeteoci bi umjeli i da se sprijatelje. Objedovali su zajedno, spavali pod vedrim nebom, jer teško da bi ih gospodar žetve pustio da noće u njegovim prostorijama, a društvo je svakako bilo mješovito, oba pola i sve generacije, tako da je povoda za šale i zadirkivanja bilo sasvim dovoljno.

"Pjesme žetelačke"

Običaj da žeteoci pjevaju bilježi još Vuk Stefanović Karadžić i njihove pjesme objavljuje kao posebnu kategoriju, "pjesme žetelačke". Istu praksu zadržali su svi etnolozi, etnografi i etnomuzikolozi poslije Vuka, a najbolje im je kad lično prisustvuju žetvi pa "na licu mjesta" bilježe stihove i melodije iz raznih krajeva.

Poznate su pesme "Nadžnjeva se momče i djevojče" i "Ječam žito sjeme plemenito", ali, ima ih mnogo koje su odavno izašle iz običaja tako da mogu da se čuju jedino kad nastupaju folklorna društva. Lijepu pjesmu iz južne Srbije o djevojci Pipirevki (Leptirici) koja se upravo na žetvi zaljubila, uprkos majčinoj zabrani, pa prije završetka žetve odbjegla za momka, rijetko ko zna, ona još može da se nađe u zbirkama narodne poezije.

Socijalna kritika kroz pjesme

Ako je gazda slabo hranio žeteoce, oni bi zapjevali "Duga dana u zla gospodara / ne da sjesti niti počinuti / sastavio ručak i večeru!" U selima Vojvodine u ovakvim prilikama pjevalo se "Miš pokupi mobu da požanje proju / pa zakolje mrava, debeloga brava / još se čudi moba, što je masna čorba!" Ovo obično nije bilo po volji gazdama, te su se pravile da uopšte ne čuju socijalnu kritiku izraženu kroz pjesmu. 

A kad se rad za taj dan završi sa spuštanjem noći, pričali su priče, obično šaljive (jer, kome je do tragičnog sadržaja poslije cjelodnevnog teškog fizičkog napora) a umjeli su, tu, na njivi, da za čas pripreme i odigraju amatersku dramu. Našle bi se tu gajde, tamburica dangubica, kasnije harmonika. Bez bine, zavjese, bez ikakvog rekvizita, bez svjetlosnih i tonskih efekata, u svojoj odjeći za rad, ljudi su glumili sadržaj koji su prepričavali.

Salašarsko pozorište

Ovo je nesumnjivo vrlo stara običajna praksa nazvana "salašarsko pozorište", što je prijevod mađarskog izraza sa istim značenjem. Salašarsko pozorište uživa velik ugled u nekim seoskim sredinama i na dobrom je putu da uđe u kulturnu baštinu.

Pravnik iz Kikinde, gajdaš i skupljač narodnih umotvorina Branislav Zarić, prikupio je za života značajan sadržaj ove vrste u selima sjevernog Banata u saradnji sa ženskom etno grupom "Bećaruše", a mnoga njegova istraživanja realizovana su u obliku etnološkog filma. Za primjer, monolog žene koja tokom žetve priča i istovremeno glumi za veselo društvo svojih drugarica: 

"Kažem ja mužu: Stevo, ako još jedared dođeš kući ožderan, ja ću te živog sa’raniti! On se smije, ne vjeruje mi. Jedno veče, evo njega, opet pijan k’o zemlja. Nije ni stig’o do kreveta, izvrn’o se već u konku (hodniku) i zahrkao. E, reko’ ja, sad ćeš ti viditi! Uzmem ono veliko drveno korito, pa prebacim preko njega, a ja stanem odozgo. Steva ne mrda, hrče li hrče. Ja stojim, onako, na koritu. Noć vedra, topla, samo se zrikavci čuju. Tek, odjednom, prestade moj Steva da hrče, poče da lupka odozdo po koritu - svuda drvo. Pita "ima li koga?" "Nema", kažem mu ja, "ti si umro i sa’ranili su te!" "A ko si ti ?" , pita on. "Ja sam sveti Petar", kažem ja. A on: "ej, sveti Petre, možeš li da mi nabaviš po‘ litre rakije, vratiću ti kad moji dođu na pogreb".

Kad se žetva završi, slijedilo je opšte slavlje sa veseljem i obilnom večerom uz dosta alkohola, obično domaćeg porijekla. Iz starih vremena ostao je i običaj da se sazviježđa vidljiva tokom vedrih ljetnih noći zovu Kosci, Žetelice i Plastilice, za ilustraciju koliko je poljoprivreda bila važna nekadašnjim ljudima.