Simbolizovala je ništa manje nego vječni život, pobjedu života nad smrću i svjetlosti nad mrakom dugih zimskih noći. Smatra se da donosi zdravlje i sreću. A kada su krenuli pokloni da se stavljaju ispod jelove krošnje?
Kome je i kad palo na pamet da unese jelku u kuću tokom sezone zimskih praznika, pa još i da je ukrasi, najprije crvenom vunom, a kasnije najmaštovitijim ukrasima koje su ljudi stvorili - historija ne bilježi.
Poznato je samo da je običaj nastao u selima, tamo gdje i inače nastaje tradicija, u doba kad su se šume prostirale na ogromnim površinama i počinjale odmah iza njiva. Poljoprivrednici su oduvijek poštovali šumu, a, posmatrajući prirodu, primijetili su veoma odavno da neko drveće u jesen gubi lišće dok drugo zadržava zelenilo i preko zime.
Zimzeleno drveće nazivano je "čovjekovim prijateljem" još u drevnom Japanu i Skandinaviji. Postoje mišljenja da je kićenje jelke nastalo u doba pojave hrišćanstva u Evropi, dok drugi naučnici smještaju običaj u vremena mnogo davnija od nastanka bilo koje danas poznate religije. U skladu sa tradicijom, poslovne prostore i domaćinstva i ove godine ukrasiće okićena jelka. Novo vrijeme donijelo je plastične jele i borove, ali, još ima tradicionalista kojima praznik nije "ono pravo" ako u kuću nije unijeto pravo drvo.
Jela (Abies) je rod zimzelenog drveća iz porodice borova (Pinaceae). Obuhvata 51 vrstu zastupljenu po planinama sjeverne hemisfere. Rod jela dijeli se u deset sekcija, od kojih su dve prisutne u Evropi, Abies i Piceaster. Jela je visoko zimzeleno drvo, piramidalnog oblika, što znači da su donje grane duže od gornjih. Potpuno zrelo stablo može da dostigne visinu od 80 metara, ali to se događa uglavnom samo u krajevima daleko od ljudi. Živi u suptropskoj, umjerenoj i hladnoj zoni sjeverne hemisfere, s najvećim diverzitetom (brojem vrsta) u oblasti Himalaja, zapadnom dijelu severne Amerike i jugoistočnoj Evropi.
Sedam vrsta jela, prema fosilnim nalazima, potiče iz doba krede (pre 146 miliona godina), a najstariji polen jedne od tih vrsta nađen je u Sibiru. U međuvremenu, ovo drvo simbolizovalo je ništa manje nego vječni život, pobjedu života nad smrću i svjetlosti nad mrakom dugih zimskih noći. Smatra se da donosi zdravlje i sreću. Boravak u jelovoj šumi povoljno djeluje na cijeli organizam i dobro raspoloženje.
Božićno drvce: Od branja češera u Gruziji, preko plantaža u Danskoj do kontejnera za otpad
Eterično ulje iz iglica i mladih izdanaka koristi se za inhalaciju kod respiratornih problema, bronhitisa i prehlade. Kad se ovo ulje utrljava, povećava prokrvljenost i ublažava bolove kod reumatizma i išijasa. Poljoprivrednici su smatrali da je cijelo drvo jele ljekovito i da šetnja po jelovoj šumi, naročito ujutro, rješava mnoge zdravstvene probleme.
Rimljani su vjerovali da u jeli žive dobri duhovi šume i prirode, pa su im nosili poklone koje su ostavljali ispod drveta, baš kao što se danas pokloni za djecu ostavljaju ispod okićene jelke.
Mnogo kasnije počeli su da seku mlada stabla i unose ih u svoje kuće, kao podsjetnik da će zima proći i da će se proljeće vratiti. Isto vjerovanje je opšte, univerzalno za sve narode koji su ikad došli u kontakt sa ovim drvetom. Masovna sječa u sezoni zimskih praznika dovela je do apela ekologa da se barem kupuju jele sa busenom koje poslije mogu da se posade u bašti. Jedino je važno da se jelka poslije praznika što prije iznese iz prostora u kome ima grijanja, jer joj suh zrak škodi, i da se posadi u zemlju čim vremenski uslovi dozvole.
Ima korijenov sistem iste širine kao nadzemni dio, a ako se primi, brzo raste, zbog čega se sadi na dovoljnoj udaljenosti od kuće i godinama predstavlja pravi ukras bašte.
Tagovi
Autorica
