Ni turos, ni zubr, nego krava - kako je pripitomljena naša "hraniteljka"?

Da li je poznato ko je i zašto prvi povukao kravu za vime i koristio njeno mlijeko u ishrani? S obzirom da je prvi sir pronađen u Evropi, u oblasti Poljske, napravljen prije 7.500 godina, i to od kravljeg mlijeka, a drugi, malo mlađi, na teritoriji Hrvatske, porijeklom od pijre 7.200 godina, takođe od kravljeg mlijeka, sam se nameće zaključak da su ljudi u to doba gajili krave. Na iskopinama najstarijih naselja nađene su kravlje kosti što upućuje da su prvi poljoprivrednici dobro znali kakve sve blagodeti imaju od ove dobroćudne životinje. 

Jedna od najboljih investicija ljudskog roda

Mora se priznati da konkurencija za pripitomljavanje nije bila velika iako je drevna Evropa, pokrivena šumama, vrvila raznim vrstama rogatih papkara. Na prostoru današnje Srbije, južno od velikih ravnica, živio je tada jedan zastrašujući predstavnik divljih goveda koga su antički Rimljani zvali "turos" i rado ga koristili u gladijatorskim igrama, pa su ga tako i istrebili. Zbog ogromnih rogova, velike težine i izuzetno agresivne naravi ovo stvorenje zaista nije dolazilo u obzir za seosko domaćinstvo.

Još je u šumama hodao dugodlaki zubr, slovenski "žimbr", evropski bizon sličan američkom, ali viši, vitkiji i svetlije duge dlake, koja je tokom zime postajala bijela. U lovu na zubra poginuli su mnogi kraljevi i plemići onog doba, tako da ni zubr nije bio pripitomljen. Međutim, paslo je i trčkaralo okolo jedno manje impozantno ali i manje opasno stvorenje, pretkinja svih današnjih vrsta domaćih goveda. Trebalo je samo primamiti njeno tele u ljudsku zajednicu i zatvoriti ga u ograđen prostor.

Kad je prestravljena majka dotrčala, spremna da spasava svoje mladunče, puštena je da bude sa teletom, a pride je dobila sveže trave i vode. Tako je počela jedna od najboljih investicija ljudskog roda: krava se smjesti u improvizovanu štalicu (tek kasnije se pojavljuju prave, sagrađene štale), redovno hrani, poji i po potrebi liječi, a zauzvrat domaćinstvo dobija mlijeko koje može da koristi sirovo ili da od njega pravi sir, kiselo mlijeko, jogurt, kako ko, jer krava može da proizvodi mlijeko godinama. Takođe se od davnih vremena koristi i govedina, svježa za pripremu pečenih i kuvanih jela ili sušena, za zimu.

Od majke i hraniteljke

Događalo se da upravo štala bude najtoplije mjesto za smeštaj poljoprivredne porodice preko zime, a kravlja koža koristila se za odjeću i obuću. Ubrzo su seljaci primijetili i da krava umije sama da se vrati sa paše iako se od drevnih vremena zadržao običaj angažovanja pastira, obično mlađih muškaraca, uz pomoć velikih pasa. Ondašnji ljudi zvali su kravu "hraniteljkom" kao što su zemlju zvali "majkom" i to veliko poštovanje zadržalo se sve do pojave savremenih farmi.  

Vo koji vuče plug i druge teške terete bio je takođe visoko cijenjen, do te mjere da je u zabačenijim krajevima imao ulogu položajnika za Božić, a sva goveda dobijala su mrvice obrednih hljebova za velike praznike. Ako bi goveče uginulo, ili ga zaklale divlje zvjeri, ili neko ukrao iz domaćinstva, bila je žalost kao da je umro srodnik. Kad je u teškim vremenima domaćinstvo moralo da proda kravu ili volove, i to bi bio povod za veliku tugu, što su zabilježili etnolozi i pisci realisti koji su pisali o selu. Kad su goveda, naprotiv, na broju i zdrava, taj prizor je radovao nekadašnjeg seljaka, baš kao i današnjeg, a dobre životinje dobijale su zaštitne nadimke.

U narodnoj pjesmi spominju se neka od tih imena: Ždral, Jablan, Rudonja, Belja, Visota, Dragulja, Rudova. Cilj ovih nadimaka bio je da zaštiti stoku, a najboljim primjercima se i danas kači za rogove ukras ispleten od crvene vune, "protiv zlih očiju".