Neprijatelj kokošinjca: Poštovan u pjesmama, nepoželjan na imanju

Etnolozi su saglasni: soko (Falco) zauzima visoko mjesto u narodnoj tradiciji. Pripisuju mu se sve najljepše osobine: hrabrost, čast, težnja za slobodom. U pričama i poslovicama – uvijek je pozitivni junak.

"Bolje jedan dan soko nego sto dana kokoška", kaže jedna poslovica. O ovoj ptici su ispjevane mnoge narodne pjesme: "Leti soko nisko, pa visoko", "Djevojka sokolu zulum učinila", "Sokol pije voda na Vardarot", "Soko leti iznad Budve grada", "Sivi sokole, prijatelju stari" i mnoge druge.

Na njegovu popularnost ukazuju i imena naselja: Sokolovo u opštini Lazarevac, Sokolac kod Ljubovije i Bački Sokolac kod Bačke Topole, Donja Sokolovica kod Knjaževca, Sokobanja, grad i banja u istoimenoj opštini, a u blizini Soko Grada, lokaliteta iz srednjeg vijeka, Sokolići kod Čačka. Također i prezimena, Sokolović i Sokolovac.

Moguće je da su ovako izraženom poštovanju prema sokolu doprinijeli davno zaboravljeni običaji iz srednjeg vijeka i još ranijih vremena u kojima je ova ptica dostizala ogromnu vrijednost, ne samo finansijsku. Vladari i plemići mnogo su voljeli lov uz njegovu pomoć, gdje dresirana ptica hvata plijen i donosi ga gospodaru.

Seljaci ga ne vole

Prema raspoloživim historijskim izvorima, ovakav način lova nastao je prije oko 5.000 godina u Kini i provlačio se kroz sve stare civilizacije kao privilegija kraljeva i najmoćnijih velikana u društvu. Sokolari, ljudi zaduženi za obuku sokola, imali su sasvim drugačiji status od ostalih slugu u vladarevom domaćinstvu kao visoko uvaženi stručnjaci, koje pominje čak i Dušanov zakonik.

I danas pripadnici najbogatijih slojeva na svijetu love sokolima i plaćaju basnoslovne sume za dobro naučenu pticu ili za stručnjaka koji sprovodi obuku.

Međutim, sva ova tradicija i romantika nije sokolu od velike pomoći prilikom susreta sa poljoprivrednicima. Oni smatraju ovu pticu za običnu štetočinu koja vreba živinu i gledaju da je nekako zadrže daleko od svog imanja, ne prezajući od napada oružjem.

Čak i poljoprivrednik koji zna sve pjesme o sokolu i sina ili unuka oslovljava sa "sokole sivi" – ne voli da vidi ni sjenku pravog, stvarnog, blizu svojih kokošaka. Jer, on je prvenstveno ptica grabljivica, iz roda Falconidae sa 40 vrsta nastanjenih po cijelom svijetu osim Antarktika, a sve se hrane isključivo mesom.

Ubija kljunom

Poznatiji pripadnici roda su sivi soko, vetruška, stepski soko i soko lastavičar. Za razliku od ostalih grabljivica, koje ubijaju plijen kandžama, soko ubija kljunom, na kome ima "zube" – oštre izbočine sa svake strane. Sivi soko (Falco peregrinus) leti pravo, "roni" na dole prema plijenu - brzinom od 320 kilometara na sat, što ga čini najbržim stvorenjem na planeti.

Nevjerovatna inteligencija: Sokol koristi semafor za hvatanje plijena

Osnovna hrana su im mali sisari i manje ptice, naročito golubovi, zbog čega su sve ove grabljivice prava noćna mora za golubare. Sve vrste iz roda Falconidae su obdarene izuzetnim vidom i refleksima. Sokoli nisu u srodstvu sa ostalim grabljivicama – srodnije su im ptice pjevačice i papagaji.

Sivi i stepski soko (Falco cherrug) su ugrožene vrste, najviše zbog ilegalnog ubijanja, naročito trovanjem, ilegalne trgovine jajima i mladuncima i upotrebe pesticida. U regionu su sve vrste ove ptice pod posebnom pažnjom nadležnih organizacija kako bi se održale, a najvažnije je da se sačuva prirodna sredina bez koje im nema opstanka.