U knjizi "Mudrost vukova" prirodoslovke Elli H. Radinger možete saznati mnogo o tim fascinantnim životinjama, ili kako to ona lijepo kaže: Vukovi su puno više nalik ljudima nego što smo ikada slutili.
Vuk, Canis lupus, је sisar iz porodice Canidae. Ima zajedničko porijeklo sa domaćim psom, Canis familiaris.
Često pročitam na internetu, ako se spominje vuk, obično je to u kontekstu štete i ubijanja domaćih životinja. Sretao sam na terenu ljude koji bi se žalili da im ubijaju stoku, dok bi protivno zdravom razumu ubijali desetine vukova, uz pomoć opreme na kojoj bi im zavidio i respektabilan snajperski tim neke specijalne jedinice.
Oko 200 ovaca poklano ove godine u Sapni: Poljoprivrednici snimili vuka?
Vukovi su itekako potrebni za ekosistem, zbog uticaja koji vrše na životinjski i biljni svijet, pomažu revitalizaciji ekosistema, povećavaju i reguliraju populaciju mnogih vrsta. Samo njegovo prisustvo utiče na ponašanje njegovog plijena, koji migrira bježeći od njega.
Vukovi se smatraju inženjerima, graditeljima ekosistema. Najneobičniji efekat povratka vuka u Yellowstone je bila promjena tokova rijeka. Zbog nove vegetacije i obnovljenih šuma, rijeke se počele manje da meandriraju, nastalo je više jezera, a obale su se stabilizirale. Smanjila se erozija i rijeke su manje plavile okolno zemljište.
Sve je ovo pogodovalo povratku različitih vrsta životinja u Yellowstone. U knjizi Mudrost vukova prirodoslovke Elli H. Radinger možete saznati mnogo o tim fascinantnim životinjama, ili kako to ona lijepo kaže: "Vukovi su puno više nalik ljudima nego što smo ikada slutili." U stvari, mogu nas naučiti kako bismo bili bolji ljudi.
Zato ću da prenesem jednu istinitu priču o prirodoslovcu Ernestu Thompsonu Setonu i njegom viđenju i doživljaju ove prekrasne životinje. Lobo je bio vuk s Velikih ravnica Sjeverne Amerike koji je živio u dolini Currumpaw u Novom Meksiku. Tokom 1890-ih, Lobo i njegov čopor, nakon što su vukovi lišeni svog prirodnog plijena, bili su prisiljeni loviti stoku doseljenika kako bi preživjeli.
Stočari su na razne načine pokušavali dokrajčiti vukove, ali bezuspješno! Setona je privukao izazov i nagrada od 1.000 dolara za glavu Loba, vođe čopora. Pokušao je ovaj iskusni i prevejani lovac da ga otruje, postavljao mu je zamke i šta sve ne, ali mu nije uspio stati na kraj.
Frustriran i umoran prilikom kampiranja uočio je njegovu partnericu, bijelog vuka nadimka Blanca. Zatim je postavio nekoliko zamki u uskom prolazu, misleći da će Blanca pasti na njegove mamce, koje je Lobo dotad uspijevao izbjeći.
Konačno je Seton uspio, vučica je, dok je pokušavala istražiti postavljenu glavu goveda, upala u zamku. Kad ju je lovac pronašao, cvilila je s Lobom pokraj sebe. Lobo je otrčao na sigurnu udaljenost i promatrao kako Seton i njegov partner ubijaju Blancu i vežu je za svoje konje i odvoze.
Ernest Seton je dva dana nakon toga slušao Lobovo zavijanje, koje je opisao kao "nepogrešivu notu tuge... Više to nije bilo glasno, prkosno zavijanje, već dugo, tužno jaukanje." Iako je osjećao kajanje zbog ožalošćenog vuka, odlučio je nastaviti svoj plan hvatanja Loba. Unatoč opasnosti, Lobo je slijedio Blancin miris do Setonove kuće na ranču gdje su odnijeli tijelo.
Nakon što je uočio Loba kako luta u blizini njegove kuće na ranču, postavio je još zamki, koristeći Blancino tijelo da ih namiriše. Prije toga, ova nevjerovatna životinja nijednom se nije otkrila Setonu otkako je stigao u dolinu Currumpaw. Ali sada je Lobova tuga očito preuzela kontrolu i otupila njegov osjećaj opreza. Sada je bio najranjiviji, čega je Seton bio itekako dobro svjestan.
Posljednjeg dana siječnja 1894. Lobo je uhvaćen, sa sve četiri noge stisnute u zamci. Kad se Seton približio, Lobo je, unatoč ozljedama, stajao i zavijao. Dirnut njegovom hrabrošću i odanošću svom partneru, lovac ga nije mogao ubiti. On i njegovi ljudi vezali su ga užetom, stavili mu brnjicu i privezali ga za konja, odvevši ga natrag na ranč.
Vuk je odbio jesti ili čak pogledati svoje otmičare. Privezali su ga lancem i on je samo promatrao svoje bivše kraljevstvo. Lobo je uginuo te noći, četiri sata kasnije, zbog slomljenog srca.
Bračnom svađom protiv vukova?! Scenom iz filma odvraćaju zvijeri od farmi
Od doktora saznah da u medicini postoji takotsubo sindrom (TTS), također poznat pod imenom stresna kardiomiopatija, tip je neishemijske kardiomiopatije pri kojoj dolazi do slabljenja srčanog mišićnog tkiva. Tipično se pojavljuje uslijed znatnog emocionalnog ili fizičkog stresa. Kao dokaz ove priče postoji i fotografija koju je naoravio sam Ernest Thompson Seton te napisao: "Moja najiskrenija želja bila je uvjeriti ljude da je svako od naših autohtonih divljih stvorenja samo po sebi dragocjena baština koju nemamo pravo uništiti ili staviti izvan dohvata naše djece."
Ove sedmice je umro i Halid Bešlić, umjetnik i čovjek iz naroda, kome srce izdrži dobar je, a koliko je baština za BiH bitna govore nam njegove pjesme.
Tagovi
Autor