Najukusnija tradicionalna hrana? Zna se, spremljena je u zemljanom posuđu

Kada se raspravlja koji je zanat najstariji u ljudskom rodu, nema nikakve sumnje da je grnčarija među prva tri moguća odgovora. Starija je od pojave novca, prvih država i većine poznatih religija i tehnologija. Pojavila se u samom početku ljudske kulture kao izrada posuđa i drugih predmeta za svakodnevnu upotrebu od gline.

U početku civilizacije nisu postojale grnčarske radionice: svaka ljudska jedinka koja je pronašla glinu pokušavala je, a često i uspijevala, da od tog neobičnog materijala oblikuje ponešto. Prvi idoli ljudskih plemena bili su od gline. Prva šolja, čaša i tanjir u historiji napravljeni su od gline. Prvi ćupovi koje su poljoprivrednici koristili da bi uskladištili žito i druge namirnice izrađeni su rukama, a poslije i na prvobitnom grnčarskom kolu.

Trag pšeničnog zrna

Prvo se oblikuje dno suda, zatim se nastavljaju stranice, a dok je glina još vlažna, u površinu novog ćupa ili zdjele urežu se oštrim predmetom ukrasi, ravne ili krivudave linije, spirale, već kako je ondašnjem umjetniku bilo po volji, ili možda u skladu sa njegovim vjerovanjima. Glineno posuđe se suši, ponekad i oboji, naročito crvenom i crnom bojom, zatim peče, najprije na otvorenoj vatri, kasnije u naročitim pećima.

Jedan od prvih ukrasa na najstarijim loncima i ćupovima bio je – trag pšeničnog zrna, utisnutog u glatku površinu sa spoljne strane. Tako su se u pradavna vremena susreli grnčarstvo i poljoprivreda. Očigledno je da je seljaštvo od pamtivijeka poznavalo i cijenilo grnčariju, da se bavilo njome i da je gledalo da je ukrasi znakom namirnice koju su smatrali pravim darom bogova.

Upravo to pšenično zrno svjedoči o najstarijim civilizacijama ikada, a kroz historiju ukrasi su postajali sve bogatiji i zanimljiviji. Arheolozi su pronalazili primjerke funkcionalnog i lijepo oblikovanog posuđa izrađenog prije 13.000 godina u današnjoj Kini, a na svakom nalazištu po svijetu obavezno se pojavljuju primjerci grnčarije stare vijekovima ili hiljadama godina. Obično polomljene, ali, ponekad i potpuno čitave, koja svjedoči o navikama i osjećanju za ljepotu i simetriju koja prati ljudski rod. Procjenjuje se da je historija ovog zanata duga 30.000 godina, a proizvodi nikada nisu "izašli iz mode".

U međuvremenu, prošla je kroz mnoge promjene, tehnika izrade i ukrašavanja predmeta se usavršavala, a mijenjale su se i hemikalije koje su se koristile za bojenje.

Zemljano posuđe, sač, tepsija...

Smatra se, da je najbolja i najzdravija hrana – ona koja je pripremljena i poslužena u zemljanom posuđu, dakle, u proizvodima grnčarskog zanata. Mnoge poljoprivredne porodice čuvaju kao dragocjenost zemljano posuđe, sač, tepsiju ili tanjir preostale od dalekih predaka.

Zlatne ruke Podrinja – čuvar starih zanata od zaborava

Na smotrama narodnog stvaralaštva grnčarija je obavezna i po pravilu veoma atraktivna za posjetioce. Grnčarija je pratila ljude kroz cijeli život, pa i poslije smrti. Iako se do danas pogled na ovaj posao izmijenio, opstala su prezimena Grnčarević, Loncović, Lončar, Lončarević, Lončarić, Lončarski i druga, a isto je i u većini evropskih jezika.