Koja god verzija poznate stare priče bila u pitanju, pouka je uvijek ista: nema šale sa prirodom, naročito u martu, kad se "bore" zima i proljeće, a hladnoća i oluja mogu da budu jake kao u januaru.
U ovo doba godine, početkom marta, događalo se da zahladni i počne mećava uz jak vjetar. Stariji poljoprivrednici, naročito stočari u planinskim krajevima, zvali su ovu pojavu "babini hukovi" ili "babini jarci".
Legendu o babi koja se sa jarićima smrzla u planini bilježi Vuk Stefanović Karadžić i njegovi sljedbenici, u različitim verzijama, koje se slažu u jednom: baba je potjerala devet jarića (negdje se priča da su to bili odrasli jarci) u planinu, početkom marta, iako su joj svi govorili da je rano i da je još zima.
Kad je počeo vjetar i snijeg, baba se izrugala martu mjesecu, navodeći - moji su jarići petoroščići, ne možeš nam ništa! Mart se naljuti, pa udari jakom hladnoćom u kojoj su se jarići smrzli. Uzme onda baba drugih devet jarića, od dede, pa ih povede u planinu, opet snijeg, oluja, mećava, jaka hladnoća, posmrzavaše se i tih drugih devet. Najzad baba ubijedi dedu da pozajmi (!) od rodbine još 15 jarića, da bi se i oni smrzli po jakoj hladnoći i vjetru koji je stravično hučao preko planine, a zajedno sa nedužnim životinjama smrzli su se i deda i baba.
U nekim verzijama nema dede, ali, na planini Komovi u Crnoj Gori zaista postoji jedna kamena struktura, veliki kamen i devet manjih oko njega, a stočari iz okoline kažu da su to baba i jarići koji su se smrzli. Druge priče na istu temu smještaju priču na Zlatar planinu ili na planine u Homolju, uvijek je tu neki neobičan kamen koji liči na junake ove legende i uvijek pouka: da s prirodom nema šale. Naročito u martu mjesecu.
Priča o 12 mjeseci (opet Vuk) pominje jedanaestoricu braće i sestru Martu (ili Marču), koja oličava mart mjesec, nestabilno vrijeme i borbu između zime i proljeća. Marta ima 28 dana, a sva njena braća - 30 ili 31 dan. Ljudi su mnogo ismijavali Martu "šta si ti uopšte, zima ili proljeće? Da li znaš šta si? Baš si pravo žensko, hahahaha". Dosadi to Marti, pa krene da traži od braće na zajam tri dana, da bi ljudima pokazala šta je i šta zna. Međutim braća su je odbijala, izgovarajući se da imaju previše posla.
April je rekao "moram da podignem zelenu travu, šiblje i grmlje, a radovi na njivama su u punom jeku, malo mi je dana što imam, a ne da pozajmljujem".
Maj: "prvo voće, pa to silno cvijeće, ne, zaista, svaki dan mi je potreban", Juni je zauzet sazrijevanjem i pripremama za žetvu, Juli ima previše briga oko žetve, i tako dalje, svi su je odbili. Jedino se Februar javio "evo ja nemam toliko posla, a nemam ni mnogo svetaca, mogu da ti pozajmim tri dana".
Kad je Marta dobila tražene dane, udarila je na ljudski svijet takvom hladnoćom, vjetrom i snijegom, da ni u najjaču zimu nije bilo gore. Ljudi su se ozbiljno uplašili i ubrzo otišli da se žale mjesecima, "jao, ona vaša sestra, uništi nas hladnoćom, imajte milosti, kažite joj da prestane..." Ali, braća nisu smjela da se pojave pred sestrom, sjećajući se kako su odbili da joj pozajme dane.
Jedino se Februar usudio da ode kod Marte i počne izokola da je ubjeđuje "eto, pokazala si ljudima šta možeš i da nema šale s tobom, a sad bi mogla da pokažeš i malo dobre volje, znaš, topljenje leda, topliji dani, malo cvijeća, trave, da vide kako umiješ da budeš ljubazna".
Marta odmah pristade: "hoću. Evo od sutra počinje toplije vreme - nisam više ljuta. A tebi hvala što si mi pozajmio dane. Hoćeš li da ti ih odmah vratim?"
"Ne, ne moraš, slobodno ih zadrži“, reče Februar. "Pa dobro, onda, da ti vratim po jedan dan svake četvrte godine?",upita Marta i Februar pristade.
Zato svake četvrte godine mjesec februar ima po 29 dana, baš kako se dogodilo i ove godine.
O martovskim vremenskim prilikama ostale su poslovice "pouzdan kao mart mjesec" - kad neko stalno mijenja mišljenje, "ako zima zubima ne ujede, ona repom ošine", što znači: i na kraju zime, u martu, može da bude hladno) i, u Boki Kotorskoj, "ako veljača ne daždi, marač (mart) dobra ne misli".
Bilo je prilika da se za Novu godinu nose laki mantili, a u martu kaputi, jer, klima se mijenja, a poljoprivreda prilagođava.
Naslovna fotografija: Marija Lazarević/Sanja Dovečer
Tagovi
Autorica