Nekada se vjerovalo da dud može da izliječi najteže bolesti?
Dud ili murva, kako se obično zove, pripada brojnoj porodici od 16 poznatih vrsta. Porijeklo mu je nejasno, njegovi fosili nađeni širom svijeta pokazuju da ova biljka postoji još od vremena pliocena - prije 5,3 miliona godina do prije 1,8 miliona godina. Različite vrste, u obliku žbuna ili drveta, rastu u Evropi, Aziji, Africi, obje Amerike, dajući slatke plodove bjeličaste, crne ili crvene boje.
List je velik, obezbjeđuje dobar hlad, a plod sadrži vitamine A, C, E, K, B1, B2, B3, B6 i B9, gvožđe, magnezijum, kalcium, fosfor, kalijum, cink i natrijum, vodu, ugljene hidrate i svega 43 kalorije na sto grama - tako da predstavlja visokovrijednu namirnicu pogodnu i za dijetalni režim ishrane. U Srbiji, a naročito u Vojvodini, stotinama godina bio je potpuno uobičajeno drvo, redovno je sađen u baštama ili u drvoredima duž puteva.
Veliki stari dudovi često su obilježavali granicu imanja ili granicu atara dva ili tri sela. Bez ikakve njege i velikog ulaganja, odraslo drvo davalo je obilan rod, pogodan za pekmeze i razne slatkiše iako su djeca najradije jela zreo plod pravo sa grane. Od njega se pravi rakija, poznata iz poslovice "rakija dudara najbolje udara", nastale, nema sumnje, iz bogatog iskustva poljoprivrednika i svih koji su ikad probali ovo piće.
Nažalost, u nedavnoj historiji dud je proglašen "invazivnom vrstom", šta god to značilo, pa su mnoga stabla posječena, što je opisano u monodrami "Samo je jedan dud ostao" u izvođenju Mire Banjac. Tako je uništena proizvodnja prirodne svile, jer, njegovo lišće, isključivo bijelog, jedina je pogodna hrana za svilenu bubu. Sad je doba kad se ovo drvo ponovo vraća u svakidašnjicu poljoprivrednika, pa se nekadašnji zasadi sporo ali sigurno obnavljaju.
Bobice bijelog i crnog (dudinje) narod je koristio u liječenju dijabetesa i srčanih bolesti, opšte slabosti i malokrvnosti. Odlične su kao lijek protiv zatvora i problema s varenjem. Prema vjerovanju, ublažavaju zubobolju i rastvaraju pijesak u bubrezima. Sastojci bijelog ploda pomažu u liječenju kašlja, zapaljenja krajnika, dijareje, glavobolje i raznih infekcija. Crnu poljoprivrednici su smatrali neprikosnovenim lijekom protiv upale mokraćnih kanala, depresije, nesanice i vrtoglavice.
Za liječenje je korišten čaj od lišća, sok i sirup od bobica. Savremena medicina je neka od ovih narodnih vjerovanja potvrdila, naročito kad je otkriveno da murva sadrži antioksidanse i da redovnom upotrebom snižava holesterol u krvi.
Zanimljivo je da su za ovako korisno drvo vezana pomalo kontradiktorna vjerovanja. Na primjer, smatralo se da može da izliječi tako teške bolesti kao što su epilepsija i žutica, a sa druge strane, u nekim krajevima vjeruje se da je ovo drvo "nesretno", "sjenovito" te da ga ne treba saditi u neposrednoj blizini kuće, jer ima korijenje koje može da se podvuče pod temelje i sruši sve što su ljudi izgradili.
I još gore: ako dud naraste tako da nadvisi kuću, a to nije problem, jer brzo raste - ukućani će se raseliti. U starim religijama bio je posvećen, izgleda, veoma moćnom božanstvu, zato njegovu koru i stablo ne treba ni dodirivati, a kamoli povrijediti. Uprkos ovom vjerovanju, upravo snažno dudovo stablo - služilo je za stolarske i građevinske radove. A kakva ga god vjerovanja pratila, on se vraća u život poljoprivrednika.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica