Iz Pologa do vječnosti: Sjećanje na Grgu, čovjeka starog kova

Osamdesetih godina prošlog stoljeća aktivirano je Kulturno umjetničko društvo "Mladost" Polog, sa folklornom, dramskom i pjevačkom sekcijom i sekcijom za izradu narodnih nošnjih. Najznačajniji uspjeh bio je na međunarodnoj smotri folkolora u poljskim Zakopanima 1985. godine kad su predstavljali tadašnju državu.

Na toj smotri u kategoriji "Izvornog narodnog stvaralaštva", osvojili su prvu nagradu "Zlatnu sjekiricu". Čovjek koji je to sve animirao, organizirao, okupljao bio je Grga.

Stari kov

Čuli ste za Diogena iz Sinope!? Bio je grčki filozof, najupečatljiviji predstavnik sokratovske škole cinizma. Zadivljen predavanjima Antistena, grčkog predstavnika asketizma, Sokratovog učenika, pridružio mu se u njegovom filozofskom učenju. Zgrožavao se na živote Atenjana koji su živjeli u izobilju, pretjerano i nekontrolirano razbacivali svoja imanja. Tako je i zaživjela njegova ideja apsolutnog cinizma, prema kojoj je i orijentirao svoj život.

Mrzio je korupciju i zavjere u svome društvu, pa je tako jednog dana izašao i hodao Atenom sa svijećom usred bijela dana govoreći "Tražim čovjeka"!!!

Tako uz Grgu, mogu reći da sam upoznao Diogena i družio se, pio sa njim i provodio dane. Čudnovata je ta životna magija, u kojoj vlastite literarne uzore odjednom sretnete u jednoj od životnih dionica, gdje vas takvi susreti trajno obilježe.

Zvao se Ivo Vrljić, dolazio bi svakodnevno iz Pologa u Mostar, spuštajući se poput orla sa svojih Parnasovskih visina. Često bih ga imao vremena promatrati, najčešće dok čita, vizualno i karakterno izuzetno zanimljiv, ne viđaju se takvi često.

Ni car pred takvima nije ravnodušan, zapravo mislim da taj stari kov čovjeka ima ulogu da nas zaštiti i spasi od raskoši laži, paleći u nama onu iskru spoznaje samog Prometeja. Svojom suštinom bio je pjesnik, neimar, jarbol slobode i Čovjek. Vlastita ubjeđenja i stavove nikad nije branio institucionalno, u bilo kakvoj vrsti čopora i krda. Na bojnom polju gdje se brane životni ideali često je ostajao sam, braneći do zadnjeg daha vlastitim karakterom neimarska ubijeđenja. Do kraja je i pošteno platio vlastite dugove, slabosti i životne radosti.

Veliko srce, a mali laktovi

Često bi razgovarali o svemu, pričao mi je kako je postavljao pokuse sa kukuruzom, krompirom i duhanom na Mostarskom blatu, projektirao je i pravio mljekare, staje, farme i biopostrojenja. Pod pokroviteljstvom UNESCO-a te uz financijsku i tehničku podršku Luksemburga 2002. godine rekonstruirana je i obnovljena Kriva ćuprija, malo gdje se može naći da je to uradio Ivo Vrljić Grga. Obnavljao je mostove među ljudima, imao veliko srce, a male laktove da dobije zasluge i priznanja za sav svoja rad i zalaganje koje mu itekako pripadaju!

Preminuo dugogodišnji vlasnik Meggle Grupe: Ostavio je neizbrisiv trag u mljekarskoj industriji

Vijest o njegovoj smrti zatekla me na planini, 25. oktobra, u trenutku sam osjetio neki neobjašnjivi nalet nemoći, gledajući dvogledom u dolinu kako me psi lajući traže. Svi mi koji smo ga znali nismo ni slutili koliko je bitan dok nije nestao iz naših života.

Sad kad ga nema, jedno mi je kristalno jasno, cijeli svoj život bio je poput svjetioničara, dragi moj drug vidim te u vječnoj kući gdje više nikada nećeš biti sam, a svjetlo koje si nam ostavio trajati će taman toliko da i mi naš brod privedemo na tu obalu!