Život stočara na planini Ljubuši, teško je sažeti u nekoliko redaka teksta. Daleko od savremenih dostignuća moderne tehnologije, ipak ovdje prave jedan od najboljih sireva.
Ljubuša je bosanskohercegovačka planina sastavljena od krečnjaka, dolomita i ko zna čega sve ne, svojim najvećim dijelom nalazi se u općini Tomislavgrad, ali također i u Rami i Kupresu, no pripada Ljubušacima?!
Pitate se kako, e po onoj narodnoj čije ovce, toga i livada! Sa najvišeg vrha Ljubuše 1797 m vidi se na sve strane, to su široki i daleki vidici rekao bi profesor Ljubo Mihić. Na sjevernoj strani Vukovsko polje, Zvirnjača i Ravno, na istoku Raduša i naselja po Ramskoj dolini.
Pogled na Vran je neopisivo lijep, posebno u ovome jesenjem periodu kad se boje međusobno miješaju stvarajući takvu magiju za ljudsko oko koju nikada nećete zaboraviti. Vide se visoka polja, Trebiševo, Rudopolje, Proslapska planina, Dašnik, Kozo, Duvanjsko polje, Tušnica i Lib planina.
Prostrane uvale planine počinju sa 1.300 pa dosežu sve do 1.600 m, Zlopolje, Bunari, Poljica i Žitnići. Najveća od njih je ova prva uvala, a njima se nalaze bezbrojni manji i veći doci, sa prostranim i dubokim vrtačama koje se razlikuju od onih po drugim planinama. Cijelo Zlopolje je nagnuto od sjevera prema jugu. Sa najvišom tačkom ispod grebena Lisca i najnižom južno, gdje se nalazi groblje. Nema tu izvora vode, struje, signala za telefon, tako da mu ime savršeno pristaje.
Na nadmorskoj visini od 1.440 m nalazi se nekoliko izvora koje zovu Bunarima, na položaju Pale su dva izvora žive vode Velika i Mala Kapavica, koji nikada ne presušuju, a od njih sjeverozapadno se nalazi izvor Pištet. Imaju i nekoliko lokava, Selakuša pod visom Visočicom. U 1884. godini austrijski vojni stručnjaci se mjerili nadmorsku visini Ljubuše i kartirali za izradu specijalnih topografskih karata, tako je na kartu stavljen i Lujin dućan po nekakvom kujundžiji Luji koji je planinarima u neposrednoj blizini izvora prodavao svoje đinđuvije i ono što je pravio.
Struju ljudi koji ovdje borave "hvataju" preko solarnih panela, signal za telefon je nikakav i veoma slab, ali zato, ima odličnoga sira iz mijeha, košta i do 50 KM po kilogramu!
Proizvodi ga domaćica Mirjana Šaravanja, svi je gore znaju, rođena na planini! Inače neki od stanova na Zlopolju od vajkada pripadaju Šaravanjama svi iz sela Lipna. Mirjana je kao što rekoh rođena ovdje na planini, vratila se na nju u zlo vrijeme i obnovila starinu i njihove ljetne stanove.
Pričamo o svemu, dijalog, iskričav, brz, preskačemo sa teme na temu i smijemo se. Spominjemo najbolje ovce, pse, vukove, veterinare (neću im reći imena, najutiti će se oni koji to nisu).
Poslije izvrsne kafe na planini nudi nas da jedemo, nećemo da joj oduzimamo dragocjeno vrijeme, uskoro odlazimo. Došli smo joj uručiti muštuluk da joj je sir i ove godine na našoj izložbi jedan od najboljih.
Kakav pastir, takvo stado: Bh. uzgajivači između tradicije i trendova
Treba ovdje istaknuti i Melihu Šubaru, koja se ponajviše daje oko manifestacije Dani autohtonih sireva, naravno uz angažman i pomoć ostalih kolega sa Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar. Najviše joj dugujem zahvalu jer mi je rekla:"Idi na Ljubušu, moraš da upoznaš Mirjanu."
Idite i vi na planine, jer kako čujem gore ne dolaze doktori samo po sir nego i po zdravlje iliti kako se kaže: Najbolji doktor na svijetu je svatko sam sebi.
Fotoprilog
Tagovi
Autor