Jesen se tiho ušunjala u domove i zamijenila naše navike i u ishrani. Ona nas podsjeća na opalo lišće i na ulice koje mirišu na pečeni kesten.
Kesten, naročito divlji, čest je ukras parkova i drvoreda u gradovima. Stablo naraste i do 25 m te ima visoku i bujnu krošnju što je pogodno za duge gradske ulice tokom ljetnih mjeseci kada stvara prigodnu hladovinu, a dugovječna su čak i preko 500 godina.
Rimljanima je bio omiljena hrana, a Grci su poznavali i njegove ljekovite osobine. Najviše je rasprostranjen u južnoj Evropi i Sredozemlju jer mu odgovara umjerena klima zbog kasnijeg cvjetanja i plodonošenja.
Na našem području prisutne su dvije vrste kestena – pitomi (lat. Castanea sativa) te divlji (lat. Aesculus hippocastanum). Pitomi se koristi za ishranu, a divlji u medicinske svrhe i kao ukrasna biljka. Kod sadnje pitomog kestena važno je znati da ga treba saditi u paru jer stablo zna nekad razviti samo cvjetove jednog spola, a razumljivo da bi došlo do oprašivanja potrebni su cvjetovi oba spola muški i ženski. Kesten cvjeta kasno pa su odlična prehrana za pčele u to doba.
Radi se o iznimno nutritivno bogatoj namirnici koja nudi brojne zdravstvene prednosti, od jačanja imuniteta do poboljšanja probave. Prirodni je izvor zdravlja i energije, nudi brojne prednosti jer je bogat vitaminima naročito vitaminom C i B skupine, mineralima (kalijum, magnezijum, bakar, fosfor) i dijetalnim vlaknima, a pozitivno utiče na zdravlje srca, krvni pritisak, probavu, imunološki sistem i kosti.
Vlakna koje kesten sadrži pomažu u regulaciji šećera u krvi, dok ih visoka koncentracija antioksidansa štiti od hroničnih bolesti. Takođe, dobar su izvor energije i prikladni za bezglutensku prehranu.
Benefiti kestena:
Pečen kesten sadrži više vitamina, dok kuvan sadrži veću količinu minerala. Za razliku od nekih drugih orašastih plodova, relativno je niskokaloričan i ima manje masti, ali je bogatiji skrobom.
Osim iskoristljivosti ploda i stablo ima višestruku primjenu. Deblo kestena je umjerene tvrdoće, sadrži 10% tanina. Od njega se izrađuju muzički instrumenti, ukrasni predmeti, te namještaj, drvna građa, naravno može poslužiti i za ogrjev.
Listovi se koriste kao čaj, sadrže čak 95% tanina, razne esencijalne smole, te vitamin K koji je izuzetan kod zaustavljanja krvarenja jer sužava krvne sudove. U kombinaciji sa majčinom dušicom pomaže kod problema disajnih puteva, čisti organizam, kod bolova u leđima, dijareje itd.
Poznata je medonosna biljka. Med od kestena je takođe, veoma hranjiv i ljekovit. Liječi gastritis i probavne smetnje, štiti jetru, poboljšava cirkulaciju i drugo.
Kao što znamo, plodovi divljeg kestena nisu jestivi, ali se koriste u narodnoj medicini kao i ostali dijelovi ove biljke koji su ljekoviti, te se koriste najčešće u liječenju problema s venama i reumom. Od plodova se pripremaju tinkture za proširene vene, kod problema sa cirkulacijom, bolovima u kostima, zglobovima, leđima. Takođe, od cvjetova se spravljaju tinkture za liječenje reumatskih oboljenja, gihta i artritisa.
Iako pripada grupi orašastih plodova, od svojih rođaka (oraha, badema i lješnjaka) se razlikuju nižim postotkom masti i visokim postotkom skroba, te jedini sadrže vitamin C. Odlikuju se posebnom teksturom i slatkim, blagim ukusom.
Gastronomska primjena doseže mnogo dalje od prostog uživanja u kuhanim ili pečenim kestenima. Širok je dijapazon jela pripremljenih od ove voćne vrste i prostire se od gustih supa, preko glavnih jela do deserata i pečenih poslastica. Pripremaju se njoke, pirei i umaci. Nerijetko se dodaje i salatama te jelima od tjestenine. Osim uživanja uz šlag, pire od kuhanih kestena svoju primjenu nalazi i kao punjenje za razna tijesta. Upotrebljava se i u pripremi umaka koji se poslužuju uz divljač. Pečeni se mogu osušiti i samljeti u brašno koje daje bogatu i ukusnu koru pri pripremi kolača i pita.
Što se tiče proizvodnje pitomog kestena kod nas, prema nekim podacima u Bosni i Hercegovini njegova rasprostranjenost je na oko 36.000 hektara i to najviše u sjeverozapadnoj Bosni (dolina rijeke Une), sjeveroistočnoj Bosni (u dolini rijeke Drine, oko Srebrenice i Bratunca), te u Hercegovini (u dolini rijeke Rame).
U opštinama Velika Kladuša, Cazin, Bužim i Bosanska Krupa nalaze se najbogatije šume pod kestenom. Potencijal u Bosni i Hercegovini za podizanje novih nasada plantaža postoji, ali nema mnogo interesovanja jer ni podsticaji ne stimulišu, a i nema planske proizvodnje, prema tome ukupan izvoz pitomog kestena temelji se na sakupljanju šumskih plodova naglašavaju stručnjaci. Otkupljivački centri ove kulture postoje u Prozoru i u Cazinu, jedan dio otkupljene robe završi na BiH tržištu dok se drugi izveze, uglavnom u Mađarsku i Italiju.
Tagovi
Autorica