Naša zemlja svojim bogatstvom biljnih vrsta uvijek iznova privlači brojne znanstvenike i zaljubljenike u samoniklo bilje. No, osim intenzivne poljoprivrede i uzgoja u monokulturi, botaničkom biodiverzitetu prijeti unošenje stranih brzo-širećih vrsta u naše područje. Jedna od tih vrsta je i lažna (indijska) jagoda.
Napokon smo dočekali sunčane dane. Krenuli smo na vikendice, na izlete u prirodu. Baš ovih dana šećući šumom sladimo se malenim šumskim jagodama. Njih stvarno nije teško prepoznati; nisko-rastuća biljka koja se širi vriježama, a odlikuje je tamno crveni okruglasti plodić koji nas privlači između troprstih nazubljenih listova.
No, bliže naselju, možda naiđete na blizanca šumske jagode, koji to nije. Ovo je lažna jagoda ili indijska jagoda (Duchesnea indica (Andr.) Focke). Da, crveni okruglasti plodić, vriježe i troprsti listovi su tu, no plod nije ukusan niti sladak. Ako malko bolje pogledate možete uočiti osnovne razlike.
Za razliku od šumske jagode plod lažne jagode je okrugliji, a sjemenke na površini ploda su izbačene prema van. Također, sjemenke lažne jagode su crvene boje, dok su sjemenke šumske i uzgojene jagode žućkaste boje. Troprsti list lažne jagode je tamnije zelene boje od lista šumske jagode.
Ako imate sreće pa ugledate cvijet, on je žuti i tada ovu biljku ne možete zamijeniti sa šumskom jagodom koja razvija bijeli cvijet. No, neukom oku ovaj cvijet može sličiti cvijetu puzave petoprste (Potentilla), u čiji rod neki još i danas ubrajaju lažnu jagodu. Ali, petoprsta kako joj i samo ime kaže, ima list sastavljen od pet liski. Da nije visoke stabljike i potpuno drugačijih listova, možda bi netko i cvijet zečje stope (rod Geum) zamijenio za cvijet lažne jagode.
Lažna jagoda porijeklo vuče iz umjerenog pojasa Azije od sjevernog Afganistana, pa do Indije i jugoistočne Azije. U Europu je unesena početkom 19. stoljeća, kao dekorativna vrsta prvenstveno za stvaranje zelenog prekrivača tla.
Lažna jagoda sadrži 3.4% šećera, 1.5% bjelančevina i 1,6% pepela. U jednoj litri soka ima oko 60 mg vitamina C. Usporedbe radi, uzgojena jagoda sadrži 6% šećera, i skoro 10x više vitamina C u istoj količini soka. Plod ima okus sličan mokroj spužvi, neke podsjeća na neukusnu lubenicu. Neupućeni je smatraju otrovnom što ona nije, ali sadrži premalo šećera da bi bila ukusna i poželjna kao voće.
Listovi se mogu pripremati za jelo kao sirovi za salate, kuhani kao zeleno povrće ili sušeni za čaj. Plodovi se ponekad koriste da dodaju volumen džemovima od drugog ukusnijeg voća. Koriste ju i za dekoraciju torti, voćnih salata i sladoleda. Cijela biljka djeluje kao: antikoagulant, antiseptik, te za snižavanje temperature.
Azijska narodna medicina je upotrebljava protiv tumora. Kineska medicina koristi je na ranama. Upotrebljava se za tretiranje: stomatitisa, laringitisa i tonzilitisa. Svježi listovi mogu se zdrobiti i upotrebljavati kao oblog kod oteknuća, opeklina, ekcema i uboda insekata. Tekući ekstrakt cvjetova se koristi za aktivaciju cirkulacije.
Znanstvenici je istražuju zbog osobine da zaustavi širenje HIV virusa i nekih kanceroznih stanica kroz tijelo. Prema Bo Pengu i suradnicima (2012.), fenolni ekstrakt ove biljke pokazuje jaka antitumorska djelovanja. Rad Weicheng Hua i suradnika iz 2011. dokazuje djelovanje protiv oksidativnog stresa na koži. X. Yang i suradnici 2008. godine upoznaju nas s djelovanjem lažne jagode na smanjenu mogućnost angiogeneze. Pakistanski znanstvenici okupljeni oko Fazli Khude 2012. godine proučavaju antibakterijsko i antifungalno djelovanje Duchesnie indice i dolaze do saznanja da je biljka potencijalno korisna u borbi protiv bakterija: Shigelle flexneri i Staphylococcusa aureausa, te protiv gljivice Microsporum canis.. Antikancerozna i antiupalna djelovanja lažne jagode potvrđuju i mnogi drugi radovi (Choudhary i sur.,1995; Purohit & Vyas 2004; Sharma, 2003; Peng i sur.,2008).
Lažna jagoda je korištena u svrhu efikasnog prekrivanja tla jer je otporna vrsta i jako se brzo širi vriježama. Zauzima prostor u dvorištima i na rubovima šuma ponekad onemogućujući domaće vrste da se razviju. Zbog toga je neki vrtlari smatraju opasnom invazivnom vrstom i savjetuju njeno uklanjanje. Na otoku Reunion se smatra jako invazivnom vrstom. U Njemačkoj je isto invazivna. Prema radu J. Littschwagera i suradnika iz 2010. godine, invazivnost lažne jagode povećava se s udjelom dušika u tlu. Tako da je lažna jagoda brža u osvajanju tla i onemogućavanju rasta autohtonih biljaka baš u područjima izmijenjenim antropogenim djelovanjem (njive i naselja).
Uklanjanje zna predstavljati problem jer je čak i iskusnim vrtlarima teško raspoznavati pravu od lažne jagode dok nemaju cvijet i plod, a rastu zajedno:
Duchesnea indica se koristi kao dekorativna vrsta koja brzo i gusto prekriva tlo zelenim izdancima, te žarko crvenim plodovima estetski obogaćuje ugođaj. Koristi se i za sprječavanje erozije. Primenjuje se često umjesto travnjaka pod drvećem, za žardinjere, za pravljenje buketića. Preferira vlažno, zasjenjeno područje, ali uspijeva i na osunčanim lokacijama. Podivljalu je nalazimo uz rubove šuma i na livadama uz dječje parkove.
Zbog različitih faktora lažna jagoda predstavlja efikasni prekrivač tla. Cvjetovi su dvospolni, i može doći do samooprašivanja. Širi se vriježama ispod tla koje svakih malo formiraju pupoljke iz kojih se razvija nova biljka.
Problem kod ove biljke je što izgledom daje dojam superukusne, superslatke poslastice i onda slijedi razočaranje. Cijela je biljka jestiva, ali ne previše ukusna. Plodovi privlače i ptice. Invazivna je i teško je se riješiti. Primjena njenih plodova i lišća se može lako zamijeniti drugim biljkama iz našeg podneblja. Ali, dobro je znati.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica