U kontinentalnim područjima zaštita ruža počinje krajem novembra. Donosimo detaljne smjernice za nagrtanje, zaštitu stablašica, penjačica i izbor materijala kojima ćete sigurno prezimiti nasad.
Zimska zaštita ruža važan je korak ako želimo zdrav i snažan proljetni rast. Iako su mnoge moderne sorte otpornije, biljke su i dalje osjetljive na dugotrajne minuse, vjetar i izmjenu temperature, odnosno smrzavanja i otapanja. Priprema se obavlja od kraja novembra do početka decembra, kad izboji odrvene i biljka prijeđe u stanje mirovanja, odnosno prije nego što se tlo smrzne i nastupe prvi jači mrazevi.
Idealno vrijeme za početak zaštite je od 25. novembra do 10. decembra, kada dnevne temperature padnu ispod 5 °C te nakon prvog lakšeg mraza, ali prije smrzavanja tla
Bez obzira na vrstu ruže, baza biljke treba biti dobro zaštićena. Oko grma se nagrne 10 do 20 cm rahle zemlje ili komposta. Time se štite pupovi iz kojih će ruža na proljeće krenuti u novi ciklus rasta. Nagrtanje se preporučuje raditi tek nakon prvih blagih mrazeva, kako bi zemlja bila stabilna i kako se ne bi poticao prerani razvoj biljke.
Različite grupe ruža traže različit pristup.
Čajevke, floribunde i većina grmolikih ruža uglavnom ne trebaju dodatno omatanje, no možete je pokriti grančicama crnogorice ako je na izloženom položaju. Drugdje je dovoljno zaštititi korijenov vrat nagrtanjem kako je opisano.
Ruže stablašice i penjačice osjetljivije su zbog visoko kalemljenog mjesta.
Kod stablašica "glava" biljke omata se vrtlarskim flisom, jutom ili drugim prozračnim materijalom, uz dodatak grančica crnogorice koje služe kao izolacija.
Još bolju zaštitu stablašica opisuju Antonija Vrdoljak, dipl.ing. te mr. Neda Pagliiarini u priručniku "Ruže, ukrasno grmlje i drveće". Navode kako se stabljika povija u smjeru mjesta kalema i učvrsti pomoću kuka, a krošnja položi u plitki kanal. Prije povijanja treba ukloniti sve preostale listove i odrezati neodrvenjele izboje, a zemlju oko korijenova vrata plitko odgrnuti. Na kraju se i donji dio stabljike zaštitit hrpicom zemlje visokom oko 20 cm. Budući da nakon nekoliko godina odrvene, više ih nije moguće povijati. Tada se zaštićuju tako da se krošnja rahlo ispuni granama crnogorice, a preko svega pa do polovine stabla grane crnogorice poslože se poput krovnih crijepova i učvrste. To omogućuje sklizanje snijega i vode na tlo.
Penjačice se na donjem dijelu također nagrću zemljom. Ako su izložene vjetru, dobro je lagano ih povezati uz potporanj kako bi se spriječilo lomljenje, ali ih nije potrebno skidati sa strukture na kojoj rastu.
Sve novoposađene ruže u jesen obavezno treba nagrnuti. Možete dodati i mini tunel od flisa, bez zatvaranja sa strane.
Početkom decembra oko biljaka se dodaje sloj malča kao što su kora, slama, piljevina ili suho lišće koji čuvaju vlagu i sprečavaju nagle temperaturne oscilacije.
Malč ne smije biti prislonjen direktno uz stabljiku, kako bi se izbjeglo zadržavanje vlage i truljenje.
Najčešće greške su preuranjeno zaštitno omatanje, intenzivno jesensko orezivanje te upotreba plastičnih materijala, koje zadržavaju vlagu i stvaraju uvjete za razvoj bolesti.
Sadnja ruža u jesen je bolja od proljetne - kako je obaviti i na šta paziti?
Glavno orezivanje ruža obavlja se u proljeće, dok se zimi uklanjaju samo oštećene i bolesne grane.
Sve aktivnosti dobro je obaviti do početka decembra, odnosno dok se zemlja još može obrađivati. Kratko kašnjenje nije problem, ali nagrtanje i zaštita moraju biti postavljeni prije trajnog smrzavanja tla.
Od sredine marta do početka aprila postepeno skidajte zaštitu i to pri stabilnim temperaturama iznad 5-7 °C. Nagrtanje se uklanja tek kada prođe opasnost od jačih mrazeva.
Tagovi
Autorica