Goran Rašković vratio se iz Italije u rodni Aleksandrovac i otpočeo vlastiti biznis sa rezanim cvijećem. Uskoro planira proširenje proizvodnje. Sa cvijećem je, kaže, ljepše raditi nego sa ljudima.
Goran Rašković, cvjećar iz Aleksandrovca, mjesta na sredini puta između Gradiške i Banja Luke, po povratku iz Italije odlučio se na cvjećarsku proizvodnju. Podigao je pet plastenika, nakratko probao proizvodnju povrća i ubrzo se preorijentisao na cvijeće. I to na samo nekoliko vrsta rezanog cvijeća. Trenutno u Goranovim plastenicima ima devet hiljada sadnica kale i gerbera, a zasnovao je i proizvodnju na otovorenom, gdje uzgaja još dvije vrste cvijeća.
"Cvjećar sam već dvije godine, prije toga sam bio povrtlar. Uzgoj povrća je težak, radi se mnogo sa hemijskim sredstvima, pa onda usred berbe pojavi se povrće iz uvoza i pomrsi nam račune. Sa cvijećem je daleko ljepše raditi, jednostavno čovjek osjeti neku ljubav prema ovim predivnim biljkama", kaže on.
Ovaj porodični biznis Goran razvija postepeno. U kratkom predahu po izlasku iz plastenika kaže da u našim uslovima svaštarenje nije preporučljivo, te da se potrebno specijalizirati za određenu proizvodnju i biti vodeći.
"Rezanim cvijećem snabdijevam cvjećarske radnje u banjalučkoj regiji. Gerber i kala su cvijeće isključivo za bukete i nisu zahtjevne biljke. Potrebno je da zemljište ima kiselu ph vrijednost i ja to postižem vještačkim putem, dodavanjem borovih iglica zemljištu. Berba traje čitave godine jer je riječ o specifičnim višegodišnjim biljkama", kaže Goran.
Proizvodnju cvijeća u plastenicima Goran Rašković uspoređuje sa podizanjem male djece. Potrebna je budnost i angažovanost tokom 24 sata.
"Ustajem noću svakih 2 do 3 sata i ložim vatru u plastenicima, pregledam da li je sve u redu. Cvijeće je kao malo dijete. Obraduje te kad procvijeta, ali moraš voditi neprestanu brigu o njemu. Meteorolozi su najavili olujne vjetrove, malo smo preplašeni, jer vjetar je najveći neprijatelj plastenicima. Iako je nedjelja cijeli dan smo oko plastenika, zatvaramo i najmanju pukotinu, kako bismo smanjili rizik od štete", priča nam.
Goran sadnice cvijeća nabavlja u Mađarskoj, Holandiji i Srbiji. Humus sam proizvodi i dokupljuje od obližnjih proizvođača, a dosta vremena i sredstava troši na nabavku drveta za grijanje.
"Čini se da je ova proizvodnja teška, ali i nije. Teška je dok se ne zasnuje. Poslije toga jedan čovjek kontroliše svih pet plastenika. Odlučio sam se na proširenje. Opremam jedan veliki plastenik u kome je bilo povrće, a vjerovatno ću obogatiti i asortiman novim cvjetnim vrstama. Jednostavno konkurencija na tržištu zahtijeva od mene da imam veću i raznovrsniju proizvodnju", kaže Goran Rašković, četrdesetogodišnji proizvođač cvijeća iz Aleksandrovca, mjesta u srcu Lijevče polja.
Tagovi
Autor
Neregistrirani korisnik
prije 8 godina
Bio sam danas kod cvjećara Gorana Raškovića. Žali se na ekstremnu zimu i izostanak podrške od strane vlasti. Odlučio se na potpuno neočekivani potez - rasprodaje imanje i iseljava se u daleku Australiju. Ide kako kaže da oproba i treću sreću. Tužno, ali mu želimo uspjeh u zemlji kengura, kad nije mogao uspjeti u zemlji loših političara.
Strikano
prije 8 godina
Svim plasteničarima skidam kapu jer se ove zime bore sa minusima, vjetrom i velikim snijegom. U mojim Karajzovcima ljudi noćima ne spavaju.
Milan Tutić
prije 8 godina
Interesuje me gdje nabavljaš sjeme gerbera i kako zakiseljavaš tlo? Došao bih kod tebe u Aleksandrovac po informacije i ako je moguće da poslikam, možda se preorijentišemo za cvijeće. ne brini, nećemo biti konkurencija.
Momir Cvjetković
prije 8 godina
Gorane, svaka šast. Moramo navratiti u Aleksandrovac da pokupimo neke dobre ideje, naravno ako nisu poslovna tajna.