Kako napraviti vlastitu šumu hrane ili šumski vrt?

Vrt koji istovremeno hrani, ugodne je temperaturu u vrućim ljetnim mjesecima i štiti od hladnih vjetrova zimi, san je svakog vrtlara. Jedan takav već dvanaest godina stvara Silvija Kolar Fodor, predsjednica udruženja Biovrt iz susjedne Hrvatske. Neovisno o dobu godine njeno  "pokušalište" uvijek je zanimljivo.

Ono što svaki put oduševi je njena iskrenost i prihvatanje da je do nekih vrtlarskih otkrića došla na teži način, te da i uprkos velikom iskustvu i dalje napravi koju grešku.

"Opet mi se dogodilo da sam neke voćke preblizu posadila, jer sam nestrpljiva i hoću što više voćaka. Sve smo ovo", pokazuje na najnoviji voćnjak "svih 300 voćaka i grmova, same mama i ja posadile, ali ako ne razmišljate o razmaku kod planiranja i sadnje vrta, onda se za deset godina tučete po glavi“. Ova glasna Međimurka svoj je vrtlarski put započela na 400 kvadrata, a danas na šest hektara uzgaja razne biljne vrste.

Mjesto gdje započinje radionice uvijek je ispod velikog hrasta kojeg je sačuvala od rušenja i pretvaranja u komade namještaja, a sličnih priča o očuvanju se nakupilo mnogo tokom godina. Uzgoj hrane na ekološki način uz brigu o tlu te poticanje drugih da djeluju na isti način, glavna su Silvijina motivacija.

"Šumski vrt je vjerovatno najstariji oblik korištenja zemljišta koji je s vremenom nestao krčenjem šuma i oranjem“, objašnjava i dodaje "ali to je zapravo jednostavan način kako da stalno imamo dostupnu hranu i drvo za ogrjev ili ogradu ili potpornje.“

Posmatranje je prvi korak u izradi šumskog vrta

Odakle dolaze vjetrovi, koji je položaj sunca, gdje se najviše skuplja kiša, kakvo je tlo, neka su od pitanja na koja treba odgovoriti prilikom planiranja budućeg vrta. Silvija je, na primjer, svoj šumski vrt stvorila na području koje je bilo močvarno i puno bijele vrbe i hrastova. Prvo je krčenjem uklonila određena stabla jer šumski vrt nije klasična šuma, nego područje gdje želimo uzgajati različite kulture za prehranu, a svima njima je jedno zajedničko - potreba za suncem.   

"Svoj ćete vrt isplanirati ovisno o položaju s obzirom na sunce, na vjetar, na mraz, na tok voda. Moje prve trešnje stradale su od poplave koja je trajala dva mjeseca, a koju samo jabuke i šljive mogu preživjeti. Onda sam preusmjerila vodu prema vrbi i ona je ovdje danas sretna i bujna, a vrt nije poplavljen“, objašnjava važnost prvog koraka.

Prema nekim podjelama šumski vrt može se napraviti kroz čak sedam slojeva, ali ako uspijete stvoriti tri osnovna sloja koja ćemo objasniti niže u tekstu, zapravo ste uspjeli u naumu. Dodatnim se slojevima, poput, na primjer, zeljastog sloja višegodišnjeg povrća i ljekovitog bilja, uvijek možete baviti u hodu. Pritom je važno, ističe, da se posade fiksatori azota, dakle biljke koje će azot iz zraka unijeti u tlo. Od svih biljaka koje će se naći na budućem šumskom vrtu fiksatori moraju činiti 10 do 30 posto. Na početku to mogu biti djetelina i lucerna, ali one s vremenom nestaju kako se smanjuje količina sunčanih sati.

Cilj je da se ne mora gnojiti jer kako kaže Silvija: "Šumski vrt sam sebe hrani pravim izborom biljaka koje gnoje tlo i unose kroz korijenje sve hranjive tvari potrebne za uspješan razvoj svih biljaka na vrtu“.  

Sloj krošnji 

U tom prvom sloju biramo visoka stabla koja će činiti svojevrsni kupolasti oblik vrta. Njihove će krošnje štititi od vjetrova, stvarati hlad, ali i pružiti sklonište brojnim životinjskim i biljnim zajednicama. To je, ujedno i sloj, kojem treba najviše vremena da naraste. Ako tu biramo fiksatore azota, onda su to stabla poput bagrema, gledičije, johe, judinog drveta.

"Iako se čini da nema puno posla u šumskom vrtu, zapravo u prvim godinama ima, morate redovno kositi jer ako posadite bagrem, on je invazivan i proširit će se ako ga ne kontrolirate. Možda ste ostavili premali prostor za neki grm, poput vučjeg trna koji je isto fiksator azota, pa on s vremenom počne gušiti voćke i morate orezivati“, spominje Silvija sve važne detalje oko planiranja šume hrane jer šumski vrt je zapravo oponašanje mlade šume i njenog ruba.

Iako je ideja da se sade jestive biljke, stablo iz prvog sloja ne mora davati jestive plodove ili imati jestivo lišće poput lipe, ali može biti odličan potporanj za neku jestivu penjačicu koja također čini jedan od slojeva vrta. U konačnici visoke krošnje su tu i da daju hlad i štite od vjetra, privlače životinje te stvaraju posebni podzemni svijet koji prenosi hranu i električne impulse.

Sloj niskih stabala 

U ovom sloju možemo saditi voćke, ali i niža stabla koja su fiksatori azota. Tu je opet važno voditi računa o potrebama voćaka, njihovim visinama i promjeru krošnji. Dobro je posaditi različite sorte kako bi imali plodove od kasnog proljeća do kasne jeseni. U Silvijinom vrtu tek trebaju dozriti mušmule. Na radionici spominje NAP sistem prema kojem se u redu sadi voćka, pa grm ili niže stablo koje je fiksator azota, pa voćka druge vrste i nastavlja se niz.

Sloj grmlja

"Najbolje je saditi grmove koji će davati plodove, hraniti ptice pa će manje jesti voćke. Tu je dobra dafina ili elaeagnus koji je isto fiksator azota, a neki elaeagnusi imaju i jestive bobice poput jesenje masline. Dobar je i pasji trn, ali možete u ovom sloju posaditi i maline, kupine, ribiz, ogrozd, krušvicu ili mongolsku borovnicu“, nabraja Silvija i dodaje kako ptice vole crvene bobice, a ptice u vrtu su besplatna gnojidba.

Ova tri sloja su zapravo već jedan mali biološki sistem koji dobro funkcionira sam, a možete mu dodavati slojeve prema visini. Penjačice ćete tako posaditi blizu stablima da se po njima penju, ispod grmova dodat ćete sloj začinskog bilja i nešto viših zeljastih vrsta poput na primjer rabarbare. U još nižem sloju možete posaditi ljekovito bilje i šumske jagode, a posljednji sloj su lukovice poput bijelog luka. Uvijek se prati položaj sunca, pa ćete tako sjeverne dijelove rezervirati za visoka stabla i saditi sve niže biljke u smjeru juga.

Ovisno o veličini zemljišta, spominje Silvija, možda i nećete početi s visokim stablima nego s voćkama, a možda će se vaš šumski vrt sastojati od patuljastih voćaka, nižih grmova i povrtnih kultura. Sadnjom različitih vrsta stvorit će se bioraznolikost kojom će vaša šuma hrane bujati bez gnojenja.