Fazla: "Niko seljaka ne razumije, da živimo od poljoprivrede, umrli bi od gladi"

Niko seljaka ne razumije, kaže istaknuti bosanskohercegovački kantautor i pjevač, Zlatan Fazlić Fazla, koji je davno "pobjegao" iz grada i uz najveću ljubav - muziku, posvetio se i poljoprivredi. Doduše, kao hobista. Na svom imanju gaji razičite voćne i povrtne kulture, a đubrivo mu osigurava komšija farmer. Bila je ovo ugodna prilika da pretresremo jesenje seoske teme.

"Pobrao sam ono što je bilo kupusa i kupusnjača, kupus ukiselio, a raštiku ostavio, ona voli mraz, bude mekša i slađa. Bez prestanka čistim lišće", smije se Fazla dok nam opisuje svoje trenutne aktivnosti u Gornjem Kromolju, na oko 800 metara iznad Sarajeva, odakle ga gleda već 20 godina.

Sadio i tamo i ovamo pa sad belaj

Rođen i odrastao u centru bh. prijestolnice, 100 metara od Titove ulice, prije dvije decenije otišao je ‘u brdo’ i započeo, kako kaže, 'skroz novi život'. Kada je, navodi, bio mlad, pa sadio stabla i tamo i ovamo, nije razmišljao kako će kupiti lišće kad ‘stignu godine’.

"Nekad sam imao nekoliko ljudi na koje sam se mogao osloniti, zovem ih i platim, oni mi pomognu kad je ovako gužva, pogotovo pred snijeg, ali i oni su ostarjeli, a ovi mladi baš i ne žele da rade te poslove", priča nam, dodajući kako uglavnom sve isplanira, pa za sad stiže završiti sve obaveze u voćnjaku i vrtu.

Uskoro će i orati, uvijek to, kaže, radi pred zimu, za zemlja smrzne i njiva bude spremna za proljeće, rahla. Nikakvo znanje nije naslijedio ni učio od djeda ili bake, kako to obično biva, jer ih nije imao na selu, pa ni sam ne zna otkud ga poljoprivreda toliko interesovala. Pamti da je kao mali nedjeljom pratio emisiju 'Znanje imanje', sjeća se i njenog kultnog lika, voditeljice Kosare Balabanović. Ali, ne pamti toliko lišća.

"Pokupio sam više od pola, ali imam znači još toliko. Potrpam ga u vreće i nosim u smeće, ne palim da smrdi i dimi", kaže nam, dodavši da jesenji tretman ne provodi, jer hemijsko sredstvo nije nikad kročilo na njegovo manje. Uglavnom koristi stare recepte za zaštitu bilja, od mlijeka, žare i slično. Ni umjetno gnojivo ne koristi, a đubrivom ga snabdijeva komšija Kiko.

"Imam komšiju koji ima ovce, on meni dovuče ovčije đubrivo i ja samo s njim gnojim, ništa drugo, i za vrt i za voćnjak. Ovce pasu travu, ne jedu ništa hemijsko, tako da je kompletno sve skupa vrlo zdravo i ekološki."

Ko nema komšiju neka razmisli o stajnjaku

Inače, prirodna organska đubriva, među kojima prednjači stajnjak, oduvijek su osnova plodnosti tla, ali nije svaki isti, razlikuju se po sastavu, brzini razgradnje i namjeni. Ako nemate komšiju kao Fazla, koji će vas snabdjeti stajnjakom, onda valja i razmisliti koje odabrati.

Stručnjaci će reći da je ovčiji najkoncentrovaniji i najbogatiji hranjivima, azotom i mineralima, sadrži manje vlage, lakši je za skladištenje i primjenu, a odličan za plastenike, gdje se traži jača početna ishrana biljaka. Međutim, treba biti oprezan jer može "spaliti" biljke ako se unosi svjež, obavezno kompostirati 3 do 6 mjeseci.

S druge strane goveđi je univerzalno i sigurno đubrivo koji ima najuravnoteženiji odnos hranjivih elemenata (azot, fosfor, kalij). Idealan je za voćnjake, povrtnjake i plastenike. Kokošiji je najbogatiji hranjivim tvarima, ali i najopasniji ako se ne koristi pravilno. Visok sadržaj azota, fosfora i kalijuma – djeluje vrlo brzo i izvrstan je za intenzivnu povrćarsku i plasteničku proizvodnju. Imajte na umu da je veoma jak i lako može "spržiti" korijen ako se unosi svjež. Mora se kompostirati ili razblažiti u omjeru najmanje 1:10.

Ne treba zaboraviti ni golubiji stajnjak koji je izuzetno jak i bogat azotom i fosforom. Odlično je đubrivo ako se koristi razrijeđeno (kao tečno), vrlo je koncentrisan, pa ga treba razblažiti u omjeru 1:15–20. Konjski je također idealan za rastresita tla i plasteničku proizvodnju. Srednje je jak, brzo se razlaže i oslobađa toplotu pri razgradnji, pa pogoduje u plastenicima za zagrijavanje zemljišta, međutim brže gubi hranjive tvari ako se ne čuva pravilno.

Ujak sa sela

Dakle, ne bi bilo s goreg da Fazla ima i komšiju sa govedima, jer je u njegovom voćnjaku je oko 500 stabala šljive požegače, za koju kaže da mirše kao parfem. Ima i orahe, dunje, jabuke, kruške... I one nekad posluže kao motivacija za stihove.

"Kad sam napisao pjesmu za Zdravka Čolića 'Šljive su rodile', te godine smo imali četiri i pol tone šljive", smije se i dodaje da ipak bude i džema i rakije i svega što se može napraviti od voća.

A, sve što pripremi na imanju rado dijeli i prijateljima pa kaže "ja sam kao neki njihov ujak sa sela, oni dođu mi ih zaprtimo kad krenu i budemo svi sretni." Okupljaju se ovdje svi i glumci, i pjevači i stolari i zidari, pa peku rakiju ili bestilj ili sok od bosanskog grožđa.

"Sve je to za naše potrebe, ne živim od ovog – inače bi umrli od gladi, ima godina kada ne bude ništa, šta ćemo onda prodati, nema ništa. Slabo ko cijeni taj seljački život", zaključuje Zlatan Fazlić Fazla.