Dalmatinski voćari se sve više vraćaju uzgoju smokava potičući ujedno i ekološku proizvodnju toga voća te prodaju preko interneta!
Osim maslina, bajama, višanja, maraske, rogača, šipaka, dalmatinski voćari se sve više vraćaju uzgoju i proizvodnji smokava, posebice oni u ruralnom prostoru gdje je ta voćka oduvijek uspijevala i bila vrlo značajna, čiji su plodovi imali iznimno mjesto u prehrani ljudi. Riječ je o primorskom otočnom, priobalnom i zaobalnom području i cijele Dalmacije, a smokva je bila najviše rasprostranjena u podneblju Dubrovačkog primorja, Neretvanske doline te u zaleđu Grada Ploča i Makarske rivijere, Šibenika i Zadra. No, nigdje na tom području još nisu zabilježeni plantažni nasadi smokava, osim Zemunika gdje je tom voćkom nedavno posađeno oko 20 hektara zemljišta, nego se uzgaja u razbacanim krčevinama, u prikrajcima ili na rubovima vinogorja, u škrapama, kućnim vrtovima, dvorištima, dakako u prisojima jer je ta biljka prilično zimogrozna.
Inače, smokva je suptropska voćka dok se područje uspješnog razvoja tog voća proteže do 400 metara nad morem, a slično je i kod uzgoja bajama. Stručnjaci upozoravaju kako se stablo smokve smrzava na temperaturi od -10 do -22 stupnja Celzijevih, čija otpornost ovisi o stanju voćke, njezinoj ishrani, vrsti tla, vlazi, zaštiti. Tvrde kako starija smokvina stabla, bez većih oštećenja, podnose temperaturu od -16 do -17 stupnjeva Celzijevih, dok se mlada stabla smokve smrzavaju na temperaturi od -8 stupnjeva Celzijevih.
Nositelji projekata obnove starih i sadnje novih smokvika u krčevinama krša i ravničastim predjelima, primjerice na rubovima polja, uglavnom su mladi ljudi iz obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG-ova), poput onih u Peračkom blatu, odnosno Baćinskim jezerima, u desnom zaobalju rijeke Neretve, Vrgoračko-neretvanskom polju, Bunini odnosno okolici Grada Vrgorca, u omiškoj i kaštelansko-trogirskoj zagori te na šibensko-zadarskom području.
Tako potomci slijede tradiciju svojih predaka koji su nekada proizvodili i više tona svježih i suhih smokava znajući kako je primorska Hrvatska itekako pogodna za uzgoj te poljoprivredne kulture, baš kao i ine mediteranske zemlje poput Grčke, Španjolske, Italije, Alžira, Maroka, Turske. Stručnjaci ističu kako se u navedenim zemljama proizvodi više od 80 % smokava od ukupne svjetske proizvodnje s oko 1.500.000 tona. Ne tako davno, u Hrvatskoj se, prema neslužbenim podacima, proizvodilo oko 6.500 tona svježih i oko 920 tona suhih smokava. A tada je bilo i znatno manje smokvinih stabala u našoj zemlji, čak na oko 600.000, nego primjerice 80-ih godina minulog stoljeća kada je smokvinih rodnih stabala bilo više od 850.000. No, uvijek ih je bilo teško, gotovo nemoguće točno evidentirati jer smokvina stabla uglavnom rastu pojedinačno, raštrkano, uglavnom u krševitim predjelima.
Čini se kako su mladi ljudi u dolini Neretve, točnije u zaleđu Ploča, kroz marketing svojih OPG-ova našli novi, suvremeniji način prodaje svježih i suhih smokava u odnosu na svoje pretke. O tomu svjedoči i mlada stručnjakinja Andrea Stanić koja se nakon završenog fakulteta s obitelji vratila na očevo poljoprivredno gospodarstvo (OPG) te uzgaja smokve i osušene plodove prodaje preko interneta. Ističe kako svoje kvalitetne, ukusne eko suhe smokve najviše šalje u sjevernu Hrvatsku, u Sloveniju i Austriju, ali svojim smokvama namjerava proširiti internet tržište. Kaže kako se dobro snašla u tom poslu koji joj ide baš od ruke.
"Kako je ove godine urod smokava prilično smanjen, manji nego lani, smokve prodajemo lako – u svježem i suhom stanju. Čini mi se kako bismo sve količine toga voća brzo prodali kad bismo imali suhih smokava još pet puta toliko, a i cijena im je umjerena. Drago mi je što se ljudi u dolini Neretve opet vraćaju uzgoju i proizvodnji smokava - na ekološki proizvod te poznate mediteranske poljoprivredne kulture, koja je svojedobno bila itekako potisnuta", primjećuje Andrea Stanić iz Peraškog blata kod Grada Ploča, u sastavu Dubrovačko-neretvanske županije. No, i ona razmišlja i o inim mogućnostima koje u toj kategoriji voćarstva još nisu iskorištene.
Njezine suhe smokve su zacijelo ekološki poljoprivredni proizvod, uostalom kao i mnogih voćara. Jer, poznato je kako je smokva jedna od rijetkih voćaka, koja se ne tretira zaštitnim sredstvima, što potvrđuju i stručnjaci. Zato se ne treba čuditi što u paleti proizvoda od suhih smokava u obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Tome Ostojića, također iz Peračkog blata, nosi popularni i prepoznatljivi eko-znak, koji najavljuje i svoje nove projekte.
"Riječ je o pakiranju suhih smokava u nekoliko varijanti, odnosno najmanje u dvije vrste toga voća. Sada nam je ključna sezona prodaje smokava i seoski turizam. Na tom planu moramo činiti još više kako bi nas turisti i u ovom ruralnom prostoru još više prepoznali. Od Nove godine (2015.) krećemo u sezonu energetskih potreba, također novim projektom na kojemu ćemo se, nadam se, potvrditi", ističe Ostojić, dodajući kako je do sada posve malo učinjeno u preradi smokava primjerice u džemove, marmeladu, napitke, kompote, pravljenje rakije smokovače. Tvrdi kako je iznimno važno sušenje smokava i otprema, pakiranje, odnosno ambalaža tog proizvoda.
Obiteljska poljoprivredna gospodarstva i u selima na rubu plodnog Vrgoračko-neretvanskog polja, gdje su poznata vinogorja, breskvici, plantaže jabuka, krušaka i maslinici, dakako i razvijeno povrćarstvo, također sve više okreću uzgoju i proizvodnji smokova. Nastoje obnoviti stare i zasaditi nove smokvike kakvi su izgledali nekada kada su ih mnogi težaci posjekli te njihovo korijenje izvadili iz zemlje – sve u korist uzgoja i proizvodnje inog voća, povrćarskih kultura i vinograda. Računa se kako će poljoprivrednici odnosno voćari s tog područja ove godine na tržište plasirati više od 50 tona suhih smokava. No, to su tek minimalne količine u odnosu na one od prije nekoliko godina, čak i desetljeća.
Proizvođači i otkupljivači tržišnih viškova kažu kako bi njihove kvalitetne smokve trebale naći siguran put do kupca odnosno potrošača, jer ih je manje u odnosu na godinu 2013. kada su mali OPG-ovi iz Vrgoračko-neretvanskog polja i zaleđa Grada Ploča tržištu ponudili više od 80 tona tog voća. I te sve količine, prema nepotvrđenim podacima, prodane su po cijeni od 20 do 30 kuna za kilogram. Očekuje se da će suhe smokve ove godine biti na cijeni, skuplje, a o tome naslućuje tek podatak kako su se suhe smokve na splitskoj tržnici nudile po cijeni i do 50 kuna za kilogram. Ni to ne začuđuje potrošače jer im je poznata i ovogodišnja cijena svježih smokava koja se sada, u rujnu, u nekim prodavaonicama ili na tržnicama nudi od po 15-20 kuna za kilogram.
Poznati voćar iz omiške zagore Ivo Begić, vlasnik OPG Ivo Begić, iz Kostanja poviše kanjona rijeke Cetine, nadomak autoceste i lokalnih prometnih priključaka koji to naselje vežu i s Jadranskom magistralom turističkim destinacijama na Makarskoj rivijeri i na području Grada Omiša, također se tuži na neorganiziranost otkupnih viškova i prodaju voća na tržištu. Njegov je OPG u dalmatinskom kršu, zahvaljujući marljivim članovima obitelji, ove godine proizveo oko 15 tona različita voća, a od toga neusporedivo više tona kvalitetna povrća – u plasteniku i na otovenome.
"Desetljećima tradicionalno uzgajamo i proizvodimo smokve. Iako je njihov urod ove godine u odnosnu na 2013. bio nešto lošiji, ubrat ćemo više od 1.000 kg na 120 stabala, od čega smo veće količine prodali u svježem stanju, ali ćemo nešto i osušiti.
Smokvina stabla smo zasadili u krčevinama, škrapama u samom kršu. Ubrali smo i oko 2,5 tone kvalitetnih trešanja na 120 stabala koja smo također zasadili u krčevini. Na oko 400 stabala jabuka ubrali smo više od 10.000 kg odnosno malo više od vagona kvalitetna ploda od kojeg pravimo jabučin ocat, pečem rakiju, hranim svinje, a tek ću nešto prodati. Na 25 stabala mandarina ubrat ćemo oko 1.000 kg ili tonu kvalitetna ploda.
Tako ćemo ukupno imati oko 15 i pol tona voća – smokava, trešanja, jabuka, mandarina na ukupno 647 voćaka, ne računajući u to plodove masline, šljive, grožđe. Voća bismo imali puno više da je siguran otkup tržišnih viškova i prodaja na tržištu. Tijekom ove godine smo u sklopu svog OPG-a proizveli i velike količine različita povrća u obiteljskom plasteniku koji smo proširili i na njivama", ističe Ivo Begić, tvrdeći kako je i još jedan projekt njegova OPG-a iznimno značajan, a odnosi se na razvoj seoskog turizma.
Fotoprilog
Tagovi