Dvanaest i po centimetara tla i kiša nahrane osam milijardi ljudi?

Gledajući dokumentarne filmove koji na edukativan i emotivan način govore o poljoprivredi, ekologiji ili bilo kojoj temi koja je nekako vezana uz ovo čime se bavimo, uglavnom se osjećam nadahnuto i prepun optimizma.

A onda završi tih, uglavnom, sat i po. Vratim se u realnost, pregledam vijesti ili odem popričati s nekim poljoprivrednikom i gotovo uvijek pomislim da sam zapravo gledao nekakvu fantaziju, a ne dokumentarac.

Kolaps bioraznolikosti

Nedavno sam naišao na studiju u Nature Food kako je Gvajana jedina zemlja koja je u potpunosti samodostatna u proizvodnji hrane. A znate li koliko njih ima? U ovom "raju" na zapadu Južne Amerike, čiji su glavni poljoprivredni proizvodi riža i šećer, živi 850 hiljada ljudi.

Kako se francuski poljoprivrednici bore za opstanak malih porodičnih farmi?

Prema toj studiji, više od trećine zemalja ne može zadovoljiti preporuke za više od dvije od sedam ključnih prehrambenih grupa (voće, povrće, žitarice, mahunarke, meso, mlijeko i riba). Gvajana je jedina zemlja koja pokriva svih sedam grupa, dok Kina i Vijetnam postižu samodostatnost u njih šest.

I onda nekoliko dana kasnije pogledam - opet jedan - optimističan naslov "Six Inches of Soil" reditelja Colina Ramsaya, kojem je glavna misao vodilja kako "Šest inča (12,45 cm - op.a.) tla i kiša, hrane osam milijardi ljudi." I ponadam se - iznova.

Prema riječima jednog od aktera već sada proizvodimo dovoljno svih esencijalnih hranjivih tvari za svakoga ko je živ, a drugi nas upozorava kako je poljoprivreda glavni uzrok kolapsa bioraznolikosti i drugi najveći uzrok klimatskih promjena.

No, najdojmljiviju rečenicu u filmu izgovorio je Satish Kumar, indijsko-britanski aktivist i govornik, autor desetak knjiga, koji kaže: "Počeli smo vjerovati da je novac važniji od tla. Ta ideja se mora promijeniti.“

Tematski, film se bavi ekološkom krizom tla, gubitkom bioraznolikosti, klimatskim promjenama i problemima industrijskog modela proizvodnje hrane. Regenerativni pristupi prikazani su kroz praktične korake - obradu tla bez oranja, pokrovne kulture, integraciju stoke te ekonomske izazove malih proizvođača.

Film se zalaže za društvene promjene: poticanje donošenja politike koja podržava regenerativne poljoprivrednike i informiranje potrošača o njihovim prehrambenim odlukama.

Glavni protagonisti su troje mladih britanskih farmera, koji prelaze s konvencionalnih na regenerativne metode poljoprivrede.

Anna Jackson pripada 11. generaciji poljoprivrednika iz Lincolnshirea. Nakon godina rada u Londonu vratila se na očevo gazdinstvo tokom pandemije COVID-a i zajedno s njim vodi farmu te provodi dugoročni, 30-godišnji preokret prema regenerativnoj i agroekološkoj poljoprivredi.

Adrienne Gordon bavi se povrćarstvom u Cambridgeshireu, gdje uzgaja raznoliko povrće, uglavnom za lokalno tržište. U dokumentarcu prikazuje izazove i radosti male poljoprivrede i prelazak na regenerativne metode uz podršku mentora i zajednice.

Ben Thomas živi i radi u Cornwallu, gdje uzgaja goveda. Njegov model uključuje rotacijsku ispašu, upravljanje živicama i šumama na farmi te sistem koji balansira stočarstvo s povećanjem bioraznolikosti.

Bolji način života

Kako sam već spomenuo na početku teksta, film je optimističan, inspirativan i poticajan. Pruža pogled na mlade ljude koji, uprkos brojnim poteškoćama, pronalaze smisao u pozitivnim promjenama u poljoprivredi.

Six Inches of Soil nudi nadu i pokazuje da obnova tla nije samo važna za okoliš, nego da svaka osoba može svojim djelovanjem ponuditi drugačiji, bolji način bavljenja poljoprivredom od uobičajenog.

A je li malo naivan? To prepuštam vama da sami procijenite.