Kako se istovremeno suprotstaviti ruskoj prijetnji i klimatskim promjenama?

Prelazeći preko mahovinom obraslih trupaca i spužvastog tla, nizozemski biolog Hans Joosten pokazuje kako tresetišta mogu postati neočekivana obrambena crta Evrope. Njegova poruka: spašavanje močvara istovremeno štiti klimu i može odvratiti potencijalnog agresora, prenosi Financial Times.

Na sjeveroistoku Njemačke, u Kieshofer Mooru, vojska s teškim oklopnim vozilima suočila bi se s gotovo nepremostivim izazovom kretanja. "Ne možete predvidjeti je li duboko 10 centimetara ili jedan metar", objašnjava ovaj 70-godišnjak.

Tresetišta kao prirodna barijera

On tvrdi da bi upravo tresetišta mogla postati ključna odbrambena linija protiv ruskog ekspanzionizma Vladimira Putina, ali i sredstvo u borbi protiv klimatskih promjena. Spašavanje vlažnih staništa troškovno je učinkovito, a istovremeno povećava bioraznolikost i pomaže u upravljanju vodnim resursima i poljoprivredom.

"Možemo ojačati odbranu uz dobrobit za klimu, bioraznolikost i snabdijevanjem vodom", rekao je Joosten.

Voda je stoljećima igrala ključnu ulogu u vojnoj strategiji. Pruski vojni teoretičar Carl von Clausewitz smatrao je tresetišta jednim od "najjačih odbrambenih linija". Germanski vođa Arminije koristio je ljepljiva tresetišta Teutoburške šume kako bi nanio Rimljanima jedan od najvećih poraza, dok je u 16. i 17. stoljeću Nizozemska strateškim plavljenjem odbijala španske i francuske vojne napade.

Primjer se ponovio i u savremenom ratu: u prvih dana ruske invazije na Ukrajinu 2022., ukrajinske snage uništile su branu sjeverno od Kijeva, prisilivši ruske trupe da traže druge rute i odgode prodor. "Priroda je odradila svoj posao", kaže Viktor Kevljuk, vojni stručnjak iz Kijeva.

Pouke za Evropu

Estonski premijer Kristen Michal ističe: "Ako na granici postoje prirodne zapreke poput močvara, tresetišta ili jezera, to nam pomaže". No mnoge evropske zemlje oprezno pristupaju ideji korištenja vlažnih staništa u vojne svrhe. Na primjer, u martu su četiri američka vojnika smrtno stradala kada je oklopno vozilo zapelo u močvari blizu litavske granice.

Njemačko ministarstvo odbrane naglašava da bi punjenje tresetišta vodom u vojne svrhe imalo i prednosti i nedostatke te da trenutno nije prioritet. Poljski biolog Michał Żmihorski primjećuje "veliki jaz između riječi i djela", jer je Poljska u nacionalnom parku Białowieża podigla čeličnu ogradu visoku pet metara, presjekavši močvaru i šumu u pokušaju zaustavljanja migranata.

Tresetišta i klimatska kriza

Joosten je tresetištima pristupio zbog fascinacije bioraznolikošću i ekološkim utjecajem. Treseta se sastoji od djelimično razgrađenih biljaka, a kada se zemljište potopi, razgradnja se zaustavlja. Isušivanje, s druge strane, izaziva oko pet posto svjetskih emisija ugljikova dioksida. Rehidracijom tresetišta emisije prestaju, a s vremenom tresetišta ponovno počinju hvati ugljik.

"Tresetišta ne uzvraćaju paljbom", kaže, ističući humanistički aspekt: prirodna odbrana može biti učinkovita, a da pritom ne nanosi štetu ljudima ili okolišu. Ipak, lokalno stanovništvo i poljoprivrednici često se protive rehidraciji, jer mijenja njihov životni prostor i način života.

Nizozemski biolog vjeruje da bi vojni planeri trebali bolje integrirati ekološka rješenja u strategiju odbrane. Tresetišta, kaže, istovremeno štite Evropu i planetu, dok odvajaju vojnu snagu od agresije bez nasilja: "To je način da priroda i čovjek djeluju zajedno".

_{*Naslovna fotografija: Shutterstock/Artic_photo & commons.wikimedia.org}