Može li vrtlarica na godišnji?

Moj povrtnjak se nalazi u blizini kuće suprugove majke i imam taj luksuz da ga ona redovno obilazi i brine o njemu koliko može. Ali, kad sam ovo ljeto odlazila na godišnji, napravile smo mali eksperiment.

Nisam postavila navodnjavanje kap po kap jer imam 70-tak kvadrata koje mi nije problem ručno zalijevati, a plastenik od 36 kvadrata ona zalijeva sama, malo češće jer se u njemu prije posuši tlo.

Povrtnjak na otvorenom sam inače zalijevala u saradnji s kišom. Kad bi obilno pala u julu, sljedeće bi zalijevanje bilo kroz sedam dana i više.

Na godišnji sam išla krajem jula i nije me bilo desetak dana. Prije odlaska sam mahnito gledala prognozu koja je najavila kišu negdje sredinom mojeg plandovanja na jugu. I stvarno je pala i to je, naravno, bila ogromna sreća, ali vratimo se malo unatrag.

Malča nikad dosta

Od početka izrade povrtnjaka malčiranje je igralo najvažniju ulogu. Debeli slojevi pokošene trave, čak i dijelova sa sjemenkama, uvijek su pokrivali zemlju. Neko sam povrće i sadila direktno u malč, poput, na primjer, krompira. Naučila sam važnu lekciju – malča nikad dosta i moraš biti dobar sa komšijama koji redovno kose i nije im problem donijeti hrpu otkosa na tvoj vrt.

Dakle, povrtnjak cijelo vrijeme pokrivam debelim slojem jer kako se malč stanji ili nestane, odmah na zemlju ide novi sloj posušenog sijena. Ako počupam piriku i travu ili izvadim neku kulturu poput graška, odmah, opet, ide sloj sijena na to mjesto. Niti u jednom trenutku nije gola zemlja izložena suncu i uvjerila sam se da je to najbolje za čuvanje vlage i kvalitete tla. Ispod malča je tlo uvijek blago vlažno i ima tamniju boju od ispucane suhe zemlje.

Raznovrsno i šareno

Povrtnjak je od prvog dana sađen u saradnji sa cvijećem i začinskim biljem. Kroz gredice se s povrtnicama izmjenjuju neven, dragoljub, bosiljak, kamilica, boražina, ružmarin, kadulja, pelin, matičnjak koji se dosta proširi, ali je dobar za paradajz.

Posadila sam nedavno i stolisnik na mjestima gdje neven više ne cvjeta. Iako, primijetila sam da stari, posušeni, cvjetovi nevena kao i suncokreta privlače stjenice poput smrdljivih martina. Na mjestima gdje je samoniklo izrastao visoki čičak, nisam ga uklanjala jer i on ima cvjetove, pravi hlad i hrani zemlju. Vrbica koja je također izrasla na rubovima pridružila se šarenilu i festivalu boja.

Jedino sam uklanjala piriku i slak, oboje zato što znaju gušiti biljku korijenom ili omotavanjem oko nje. Moje povrtnice rastu dosta blizu jedna drugoj i neke kombinacije poput mrkve, poriluka i kopra su jako uspješne. Isto tako i salata, vlasac i mrkva. To šarenilo i mala gužva važni su za zdravlje vrta i što mirniji odlazak na godišnji.

Prije i poslije godišnjeg 

Pred odlazak paradajz se lagano krenuo crvenjeti, rog paprike su ga oponašale, grah nije imao baš cvjetove, krastavci i tikvice su izbacivali plodove svaki dan, blitva je rasla u obilju, kovrdžavi kelj je proširio svoje velike listove, patlidžani su postajali sve bublastiji i ljučibastiji i glavica ljubičastog zelja se lijepo zaokružila. Između gredica nije bilo puno korova, jedino na samom kraju gdje je bilo carstvo graha, bundeva i suncokreta. Pred odlazak sam dodatno počupala neke travke, pomalčirala, dobro povezala paradajz, zalila ga gnojivom od koprive i preslice i cijeli vrt dobro zalila.

Po povratku s godišnjeg na prvu se učinilo kao da vrta nema jer je trava svuda zavladala. Na dijelu kod bundeva ozbiljno je shvatila moje zanemarivanje i narasla je više od metra. To je, na neki način, bilo dobro jer je stvarala potrebnu vlagu i hlad, iako to nekim biljkama, poput paradajza i paprike, može smetati.

Vrt je tokom mog odsustva zalila ona kratka kiša i zapravo me dočekalo obilje, samo ga je trebalo pronaći.

Neki od paradajza su, naravno, nastradali od prejakog sunca, jednom je pojeden korijen i trebalo je povezati onaj koji se pod teretom ploda savio. No, zapravo je većina bila lijepa, crvena, zdrava i bez stjenica. Neke paprike su dobile crne pjege koje bi mogle biti povezane s prejakim suncem ili parazitom, ali od tada je prošlo par dana i nisam primijetila da je još koji plod nastradao. Plamenjača koja je napala krastavce nije se proširila, ali su neke salate, bosiljak i brokula otišli u cvijet. Grah je konačno dobio cvjetiće.

Malč, kiša, raznovrsnost, ali i samoniklo bilje koje se razmahalo po vrtu i skupljalo vlagu, sačuvali su povrće. To znači da je i vrtlarima koji sade za svoje potrebe, izvodivo otići na godišnji odmor daleko od vrta. Mogli bismo zaključiti da je sretna kiša spasila stvar, ali nekako vjerujem da bi i bez nje vrt preživio s kojim izgubljenim plodom više.