Masline ih iz New Yorka vratile na Vir

Siromaštvo ih je odvelo u Ameriku, a masline vratile na Vir, najkraći je uvod u životnu priču Ljubice (65) i Josipa Radovića (69).

"Maslina je stvarno sveto drvo", kaže Josip zvani Đo. On je sa svojih 20 godina krenuo iz Vira "trbuhom za kruhom", najprije u Trst gdje je šest mjeseci u kampu za izbjeglice čekao useljeničku "zelenu kartu" koju mu je poslao rođak iz New Yorka. S još jednim Viraninom prvi put u životu sjeo je u zrakoplov i stigao u obećanu zemlju.

"Nije bilo lako u početku. Ne znaš jezik, a nisam imao ni zanata. Samo volju za raditi", prisjeća se Josip početaka. Njegova je priča tipično hrvatska, gastarbajterska. "Vridan čovik u Americi ne može propasti", kaže Josip. U početku mu je puno pomagala katolička crkva, hrvatska katolička misija. Pomagali su tražiti posao i smještaj, dodaje naš sugovornik.

Pripreme za povratak

Slično govori i Ljubica koja je, iz istih razloga, iz rodnih Gruda u Hercegovini stigla u New York. Tamo su se upoznali, zaljubili i oženili. Radili, zaradili, kupili kuću pa stan. S vremenom Josip je dobio jako dobro plaćen posao.

"Radio sam instalacije centralnog grijanja, vodovoda i kanalizacije", kaže Josip. Dobro plaćen, ali naporan posao doveo je do zdravstvenih problema s kralježnicom. To i nostalgija za Domovinom odredila je nastavak njihovog zajedničkog života. "Na Vir smo se počeli vraćati postepeno. Pola godine ovdje, pola u Americi", otkiva Đo. Na Viru su prije 20-ak godina kupili teren u središtu mjesta, na rivi blizu općinske zgrade, počeli graditi kuću s okućnicom za koju Virani govore da je danas među najljepšima na otoku. Nema čega nema. Sve vrste mediteranskog bilja i 30-ak stabala maslina.

Pri svemu puno su im pomagali i pomažu Mirjana Brnadić, nadašanja saborska zastupnica i njezin suprug Ante, koji isto žive u Viru. Ante je rođak Josipove supruge Ljubice.

Maslinik na lokaciji Žitna

"Rodbina i prijatelji su za nas svetinja", kažu Josip i Ljubica. Osim pri izgradnji kuće, rodbina, prijatelji, ali i struka su sudjelovali i pri podizanju velikog maslinika supružnika Radović na lokaciji Žitna, na sjevernoj strani otoka, tri kilometra od Virskog mosta.

"Tu imamo 62 stabla sorte oblica, lastovka, levantinka, leccino, pendolino.. S onima oko kuće znači ukupno dvi više od 90", govori Josip. Uz Marijana Ašu Begonju on je jedan od većih maslinara na Viru, otoku koji je nekada, prije izgradnje Virskog mosta te dolaska vikendaša i turizma, uz ribarstvo bio poznat po ratarstvu, štočarstvu, posebno ovčarstvu i povrćarstvu, uzgajala se vinova loza i smokve, a masline manje tek gdjegdje u zavjetrinama dijelom i zbog bure kojoj je izložena sjeverna strana otoka. Trend se promijenio pa danas praktički nema okućnice na kojoj nema po nekoliko i više stabala maslina.

S berbom i ovogodišnjim urodom Josip Radović i njegova Ljubica su zadovoljni. Ubrali su 1.700 kilograma ploda, preradili u Uljari Jukić u Poličniku i dobili nešto više od 170 litara ekstradjevičanskog maslinovog ulja. "Brali smo rano kad je 1/3 maslina bilo zelena, 1/3 prošarana i 1/3 zrilih. Zato je radman malo slabiji, ali je ulje bog bogova", kaže Josip.

Ulje za prijatelje

Ulje je već pritočija u boce, imaju i svoju etiketu, ali ulje ne prodaju. „"Ma kakvi. Imamo za sebe i prijatelje. Tko dođe dobije bocu ulja", kaže Đo i dodaje: "Jedina masnoća koju smo koristili i u Americi bila je maslinovo ulje. Tamo se prodaje uvezeno pretežno iz Italije i Grčke, a kupuju ga ljudi doseljeni iz zemalja Mediterana", otkriva Josip Radović, zvani Đo.

Na pitanje da li je zadovoljan, odgovorio je kratko, ali znakovito: "Sa maslinama i prijateljima jesam, ali sa političarima i ovima oko njih ne", veli Josip, kojemu na Viru nedostaje sređena država, red i vladavina prava. Ono što je imao u SAD. Ali što se može, nikad i nigdje ne možeš imati sve, nigdje nije idealno.

Svima nam, kao u onoj pismi, "uvik ništo fali". Svjesni su toga i supružnici Ljubica i Josip Radović, vrijedni ljudi koji su u životu iskusili teških, ali i lijepih trenutaka među koje ubrajaju i ove koje u svom domu, okućnici i u masliniku na Viru provode sa rodbinom i prijateljima.

Foto: Mirjana Brnadić