Ariloksifenoksipropionati poznati i kao fenoksipropionati ili jedostavno propionati su važna grupa selektivnih herbicida za suzbijanje monokotiledonih (1 godišnjih i višegodišnjih) korova u svim širokolisnim kulturama. Prve sinteze ovih herbicida nastale su u Japanu a kasnije u Njemačkoj. Prva priznata djelatna tvar bila je diklofop – metil a u prometu je od 1979. Derivati su propionske kiseline a u strukturi im dominiraju aromatska jezgra i atomi kisika. Neki iz ove grupe kao klofop ili diklofop tolerantni su u žitaricama i masovno su se upotrebljavali u suzbijanju uskolisnih korova u istima. Drugi imaju dozvolu za primjenu u žitaricama, ali samo uz pomoć pouzdanih seifnera ugrađenih uz djelatnu tvar u sredstvu. Mehanizam djelovanja ovih herbicida je usko vezan uz enzim acetil koenzim A karboksilazu (ACCase) odgovoran za sintezu malonil koenzima A i masnih kiselina. Iste su neophodne u izgradnji kutikularnih voskova i suberina. Predpostavlja se da je tolerantnost širokolisnih biljaka na ovu grupu herbicida rezultat neznatnih, ali u ovom slučaju bitnih razlika u samoj strukturi ovog enzima. Selektivnost nekih iz ove grupe može se pripisati i procesu hidroksilacije na aromatskom prstenu njihove molekule. Samo R – izomeri su herbicidno aktivni. Upotrebljavaju se nakon nicanja korova i kulture u tačno određenom stadiju razvoja monokotiledonih korova. Nikada ih nemojte upotrebljavati u kombinaciji s sredstvima za suzbijanje širokolisnih korova. U miksu daju slabiju učinkovitost. Slabo su topljivi u vodi te su na tržištu prisutni u formi estera. Usvojeni u biljku vrlo brzo se cjepaju i stvaraju slobodne (herbicidno aktivne) kiseline. Ne djeluju na: Festuca rubra, Poa annua. U tlu se razgrade relativno brzo mikroorganizmima. Otporne jedinke na ove herbicide imaju u nizu aminokiselina na poziciji 1769 leucin. U osjetljivih je to izoleucin.