Zlatna medalja obitelji Rebić za ekstra djevičansko maslinovo ulje

Val oplemenjivanja krša Zagore, sadnja maslina i proizvodnja maslinova ulja svake godine se sve više širi u dalmatinskom zaleđu posebice na imotskom području, čiji proizvođači na sajmovima proizvodnje zdrave hrane diljem Hrvatske, napose Dalmacije i Istre, osvajaju prva mjesta i nagrade za ekstra djevičanska maslinova ulja iz mladih maslinika. Nositelji tih izazovnih projekata, u sklopu ruralnog razvoja i dopune ponude seoskog turizma, uglavnom su mladi ili srednjovječni ljudi koji su ujedno nositelji obitelji poljoprivrednih gospodarstava. Riječ je o vlasnicima mladih maslinika i proizvođačima ulja koji sve više potiskuju vinograde i proizvodnju vina, gotovo onako kako su nekoć vinogradi u Zabiokovlju odnosno u Imotskom polju zamijenili duhaništa, ili kako su u dolini Neretve plantaže mandarina istisnule smokve iz proizvodnje, ili kako se proizvođači jagoda u vrgoračkom kraju danas sve više okreću vinogradarstvu te većoj proizvodnji grožđa i vina.

U Zagori se širi val oplemenjivanja krša i sadnja maslinika

To potvrđuje najnoviji, najsvježiji uspjeh obitelji Rebić iz istoimenog zaseoka u Donjim Vinjanima kod Imotskog, koja je na nedavnom jubilarnom 15. sajmu Dani masline, održanom u Zadru u hotelu Kolovare, za proizvedeno zlatno ekstra djevičansko maslinovo ulje (otvorena ulja) u natjecanju osvojila prvo mjesto i dobila zlatnu medalju. Inače, ta je hvale vrijedna gospodarsko-turistička i kulturna manifestacija održana pod pokroviteljstvom predsjednika RH Ive Josipovića, u organizaciji Udruge prehrambenih tehnologa, biotehnologa i nutricista Zadarske županije, gdje je bilo više od 15 posto izlagača s ekstra djevičanskim uljem nego lani. Na sajmu su svoje proizvode izložila 202 proizvođača s područja od Dubrovnika do Istre. Zanimljivo je spomenuti kako od ukupno 202 zapremljena uzorka tek njih šest nije zadovoljilo kriterije, što stručnjaci ocjenjuju iznimno velikim uspjehom proizvođača maslinova ulja.

Sve govori kako je zlatna medalja za zlatno ekstra djevičansko maslinovo ulje obitelji Rebić, u zaseoku Rebići pokraj Imotskog, dala dodatni polet u daljnjoj sadnji maslina. Riječ je o obitelji koja je prije sedam godina posadila 110 stabala maslina s kojih je protekle godine ubrala oko 500 kilograma ploda te imala 60 litara ulja. Gospodin Bruno Rebić kaže kako su nadzor i kušanje maslinova ulja ove godine obavili stručnjaci Zavoda za javno zdravstvo. Došli su u prostoriju gdje je njgova obitelj držala maslinovo ulje, uzeli uzorak i odnijeli na analizu. Naime, analiza stručnjaka je pokazala vrhunski rezultat proizvoda obitelji Bebić s dobivenih 95,75 bodova, ocijenjenim najboljim maslinovim uljem na sajmu, kojemu je, dakle, za ekstra prvo mjesto i zlatno ekstra djevičansko maslinovo ulje dodijeljena zlatna medalja, zlatna diploma i zlatni pehar. Tako je obitelj Bruna Rebića prvi put u povijesti ne samo u svom mjestu i na području Grada Imotskog, u svoj dom donijela zasluženo priznanje kakvo se samo može priželjkivati. Njezino značenje je znatno šire odjeknulo na imotskom području, tim više ako se uzme u obzir kako Rebići nemaju toliko iskustva i tradicije u uzgoju maslina i proizvodnji maslinova ulja, kao maslinari primjerice na dalmatinskim otocima, u cijelom dalmatinskom priobalju, dakako i na području Istre.

Uspjeh obitelji Rebić dodatno motivirao mnoge Imoćane na sadnju maslina

No, koliko je taj iznimno visoki uspjeh u maslinarstvu značajan za Rebiće, potvrđuje i izjava Bruna Rebića u petak (17. svibnja ove godine) za Agroklub kako im je ta djelatnost sada prioritet te da će tako biti i ubuduće, tvrdeći kako njegova obitelj za uzgoj te mediteranske kulture imaju dostatno plodne zemlje. Kaže kako im je sadašnji maslinik na atraktivnu položaju, izložen suncu i koji je tijekom cijelog dana na provjetravanju i gdje nema ekstremnih niskih temperatura, mraza i slane. Bruno ističe kako se članovi njegove obitelji sada sve više stručno educiraju, a kako se ne bi 'uspavali', poručujući kako 'zlatnu medalju, zlatnu diplomu i zlatni pokal' valja opravdati pojačanim, kontinuiranim radom.

„Doduše, najnovija visoka priznanja su nam dala dodatni zalet u radu, ali ih moramo opravdati novim uspjesima. Inače, novoosvojenu zlatnu medalju osjećamo i kao snažniji vjetar u naša leđa, a značajna je i zato što nam je, kao mladim maslinarima i proizvođačima maslinova ulja, bez iskustva i tradicije u toj djelatnosti, dodatno digla moral uvjereni kako se prati naš rad te što nismo usamljeni. A naše masline 'oblica', 'bjelica' i 'levantinka' zahtijevaju i dodatnu njegu, no to za nas nije teško jer nam je maslina nekako već ušla 'pod kožu'. Jednostavno, volimo tu mediteransku biljku, a i otac Ivan nam je govorio kako masline nisu kratka vijeka, nego i za stoljeće, pa i znatno više, motivirajući nas. Ono što je itekako bitno za cjelokupni posao oko uzgoja maslina postupno uključujemo mlade članove obitelji, čak i djecu koja se, uz nas starije, polako i educiraju čitajući stručnu literaturu, slušajući predavanja i savjete, posjećujući radionice. Ponosni smo i zato što je iz našega mladog maslinika iscurilo prvo ekstra djevičansko maslinovo ulje na ovom području. I to je motiv da se mladi više okrenu maslinarstvu nego vinogradarstvu iako je potonja poljoprivredna kultura tradicijska na imotskom području“, ističe Bruno Rebić, dodajući kako je znakovito kako je njihov uspjeh i dodatno motivirao susjede koji su više počeli saditi masline na imotskom području.

Mladi se i na širem području Zabiokovlja sve više okreću maslinarstvu

Stariji žitelji imotskog kraja, uostalom kao i šireg područja Dalmatinske zagore, komentiraju kako se nekoć, odnosno prije nekoliko desetljeća, nije ni pomišljalo o sadnji i uzgoju maslina niti o proizvodnji maslinova ulja u tom podneblju tvrdeći kako za tu poljoprivrednu djelatnost, uz nedostatak tradicije, ne odgovaraju ni klimatski uvjeti, primjerice uslijed niskih temperatura, mraza, slane i hladne jake bure. Uz to i dugotrajnih beskišnih ljeta, ekstremnih suša poput one minule godine, kao i požara, te pomanjkanja vode za zalijevanje. Neki se još čude kako danas na tom istom prostoru uspješno rastu maslinici iz kojih se proizvodi maslinovo ulje vrhunske kvalitete, primjerice ekstra djevičansko maslinovo ulje što ne pamte naraštaji dalmatinskog zaleđa. Sve to, dakako, motivira mlade ljude kako bi se srčanije uhvatili ukoštac s neobrađenim njivama te ih oplemenili maslinama i maslinicima, ne bi li dali jači zamah maslinarstvu i u Zagori. O razvojnim mogućnostima te poljoprivredne djelatnosti 21. stoljeća na tom području, koje je nekoć bilo predodređen samo za kontinentalne biljke čak i poput grabovine i hrastovine, različitog korova, a gotovo bez mediteranskog raslinja, neće ovisiti samo o mladim obiteljima, nego i o onima koji će ih poticati u toj plemenitoj djelatnosti.

Zamah maslinarstva ipak zasjenio vinogradarstvo u Imotskom kraju

„Želim tek podsjetiti na činjenicu kako sam u maslinarstvo krenuo prije sedam godina zajedno s ocem i bratom kad smo pripremili teren za sadnju maslinovih stabala. Nakon što smo dobro razmislili, procijenili, odustali smo od sadnje novog vinograda, nego smo se opredijelili za maslinarstvo. Tako smo krenuli u sadnju maslina i formiranje maslinika. Sami smo se educirali za tu djelatnost, zatim krenuli, kupili sadnice, posadili ih, te ih sami njegovali (i njegujemo) tijekom svih proteklih godina, dakako uz savjete stručnjaka. I evo, ove su nam godine, hvala Bogu, prvi put nakon sedam godina došle na rod davši neočekivano dobre rezultate. Ubrali smo 500 kilograma kvalitetnih maslina te imali 60 litara vrhunskog maslinova ulja. Bili smo na natjecanju u travnju ove godine na Danima masline u Zadru gdje smo između 202 proizvođača, izlagača i natjecatelja maslinova ulja s područja od Dubrovnika do Istre dobili zlatnu medalju, zlatnu plaketu i zlatni pokal za naše obiteljsko ekstra djevičansko maslinovo ulje. To nam je visoko priznanje dalo još više zamaha u sadnji maslina i proizvodnji maslinova ulja na području Grada Imotskog“, iskreno će zadovoljni Bruno Rebić.

Podsjeća i na činjenicu kako je vinogradarstvo i vinarstvo u njegovu kraju oduvijek bilo na prvom mjestu. Ne skriva radost što na imotskom području može uspješno uspijevati i maslina, doduše na određenim lokacijama koje nisu izložene ekstremno niskim temperaturama, mrazu, slani i hladnim jakim burama. No, sadašnji primjer Bruna Rebića, njegove braće zajedno s njihovim ocem, dakako i dokazi imotskih maslinara prije obitelji Rebić, itekako su potvrdili kako maslinarstvo ima mjesta među inim poljodjelskim kulturama i u širem Zabiokovlju.

„Maslina u imotskom kraju uspijeva samo na određenom području. To pokazuje i naš maslinik u zaseoku Rebići koji je okrenut suncu tijekom cijelog dana, takoreći od jutra do mraka, a zajamčena mu je i prozračnost, pa nema slane koja bi ga mogla uništiti. Zato se maslina na toj lokaciji uspješno razvija dajući i neočekivano dobar urod. Tako maslina na imotskom području postaje sigurna poljoprivredna kultura, a ni loza nije ugrožena. Ipak držim kako je maslina i proizvodnja maslinova ulja budućnost ovog kraja te da ne bi trebala biti ugrožena. Riječ je o mediteranskoj biljci koja će i budućim generacijama donositi iznimno kvalitetan proizvod, vrhunsko maslinovo ulje koje se uvijek može prodati i na izbirljivu tržištu“, tvrdi Bruno Rebić poručujući:

Maslina na imotskom području postaje sigurna poljoprivredna kultura

„Dobar je potez svih koji se opredjeljuju na maslinu, tim više što to nije poljoprivredna kultura za jednu, nego za više godina, čak stoljeća. Oni koji imaju prikladno zemljište na imotskom području, neka krenu sadnjom maslina, ali ne nauštrb vinove loze. Nikako nisam protiv vinove loze koja se oduvijek uzgaja i u mojoj obitelji, proizvodi grožđe i vino. Ali budućnost svoje obitelji vidim u maslinarstvu, posebice zato što je na nedavno održanim Danima masline u Zadru dobila zlatnu medalju za ekstra djevičansko maslinovo ulje, što je itekako potaknulo i moje susjede na sadnji maslina“, poručuje Bruno Rebić ponoseći se i tome što novi maslinari u njegovu rodnom kraju sve više oplemenjuju i Imotsko polje, posebice kad su u pitanju masline, povrtlarske kulture, a i jagode u zadnje vrijeme.

Autor: Nedjeljko Musulin