Niz je prednosti primjene ove mjere, a izborom malč materijala možemo djelovati na rezultate. Ipak, treba biti oprezan
Uzgajanje jagode nije jednostavno i svi koji su to radili ili rade znaju koliko je zamorno stalno plijeviti korov, boriti se sa problemima zalijevanja i zaštite biljaka. Malčiranje može biti dio rješenja ovih problema.
Primjena malča ima niz prednosti. Prije svega štiti zemlju od isušivanja vlage i zbog toga je manja potreba za zalijevanjem. U proljetnom periodu površina se sporije zagrijava, a to znači da biljke kasnije kreću sa vegetacijom i cvjetaju. Upravo je to razlog što kasni mraz neće napraviti štetu na cvjetovima. Ovo je pogodno za amaterske uzgajivače, jer se ne moraju brinuti i prekrivati usjev kako bi zaštitili cvjetove.
U slučaju profesionalnih je obrnuto. Njima je bitno da cvjetanje krene što ranije kako bi postigli što veće cijene na tržištu. Zbog toga jagodu uzgajaju u zaštićenom prostoru ili prekrivaju raznim folijama.
Prednost malčiranja je što plodovi ostaju čisti. Bez takve tampon zone dolaze u direktan kontakt sa zemljom, prljaju se, naročito kad pada kiša. Zajedno sa česticama zemlje i kapima kiše na listove, cvjetove i plodove dospijevaju i prouzrokovači oboljenja, naručito truleži.
Prekriveno zemljište postaje rastresito, poboljšava mu se struktura. U zavisnosti od izbora materijala povećava se sadržaj hranjivih materija i vlage, djelujemo na pojavu štetočina i oboljenja. Istovremeno ovakav pokrov služi u suzbijanju korova. Prinos se povećava.
Ipak treba biti obazriv. Pored svih nabrojanih prednosti ove mjere neka zemljišta nisu podesna. Obično se radi o zabarenim površinama ili tamo gdje je visok nivo podzemne vode. U ovakvim slučajevima je bolje ne pokrivati zemljište kako bi suvišna voda što prije isparila.
Optimalno vrijeme za postavljenje su jesen i proljeće. U jesenjem terminu je cilj da zaštitimo usjev od niskih temperatura i opasnosti izmrzavanja. U proljetnom da plodovi ostanu čisti i da se zadrži vlaga u zemlji.
Malč se može ukloniti u rano proljeće, a zatim ponovo vratiti kada se zemlja zagrije, odnosno pred otvaranje cvjetnih pupoljaka.
Od organskih materijala se koriste: sijeno, slama, grančice, iglice i šišarke četinara, piljevina ili usitnjena kora bjelogoričnog drveća, humus, kompost, listinac. Od vještačkih ili neorganskih se koriste razne folije, agroplatna, karton. Svaki od njih ima svoje prednosti i mane. Možemo da upotrijebimo samo jednu vrstu ili da ih kombinujemo u zavisnosti kakav rezultat očekujemo.
Organski malč obogaćuje zemljište hranivima, a može biti obogaćen dodavanjem pepela, samljevenim ljuskama jaja, koprivom i drugim korisnim biljkama. Takođe, on se vremenom razlaže i moramo ga dodavati. Sijeno mora biti dobro osušeno i ne smije da potiče od trave koja je formirala sjeme, jer ćemo tako spriječiti zasijavanje korova. Kao i sijeno, i slama treba biti suha i bez sjemena korovskih biljaka. Sloj slame ili sijena treba biti nešto deblji nego kada su u pitanju drugi materijali, jer su rastreisti. Poželjno je staviti 10 do 15 cm debeo sloj. Nakon slijeganja on će biti debeo oko 5 do 8 cm. Vremenom dolazi do njihovog truljenja i pretvaraju se u odlično organsko đubrivo koje hrani biljke. Istovremeno, mikroorganizmi koji se razvijaju na sjenu i slami koji se razgrađuju potiskuju štetne prouzrokovače bolesti jagode.
Kod primjene materijala od četinara moramo biti oprezni, jer zakiseljavaju zemljište. Neki materijali privlače štetočine, posebno puževe, dok ih drugi odbijaju.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica